Up 218/07

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
Up 218/07
07.02.2008. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: mr Jadranke Injac, predsednika veća, Zoje Popović i Jelene Ivanović, članova veća, sa savetnikom suda Vukicom Latinović, kao zapisničarem, odlučujući po zahtevu branioca kažnjenog AA, AB, advokata, za vanredno preispitivanje pravnosnažnog rešenja o prekršaju Ministarstva finansija Republike Srbije Pžc. br. 470/2007 od 12.3.2007. godine, zbog prekršaja iz člana 189. stav 1. tačke 3. Carinskog zakona, u vezi člana 198. stav 1. istog Zakona, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 07.2.2008. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev SE UVAŽAVA i UKIDAJU rešenje Ministarstva finansija Republike Srbije Pžc. br. 470/2007 od 12.3.2007. godine i rešenje Komisije za prekršaje Carinarnice Niš P. br. 167/04 od 2.2.2006. godine i spisi predmeta vraćaju prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanim rešenjem Ministarstva finansija Republike Srbije Pžc. br. 470/2007 od 12.3.2007. godine – Veća za drugostepeni prekršajni postupak, odbijena je, kao neosnovana, žalba kažnjenog AA i potvrđeno rešenje Komisije za prekršaje Carinarnice Niš, P. br. 167/04 od 02.2.2006. godine, a kojim je oglašen odgovornim zbog toga što neutvrđenog dana 2003. godine, prilikom ulaska u zemlju preko neutvrđenog graničnog prelaza nije prijavio Carinarnici robu koju uvozi i to: motorno vozilo "__" sa tehničkim karakteristikama bliže označenim u izreci tog rešenja, čime je učinio prekršaj iz člana 189. stav 1. tačke 3. Carinskog zakona u vezi člana 198. stav 1. istog Zakona, zbog čega je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 70.000,00 dinara, uz istovremeno oduzimanje navedenog vozila na osnovu člana 200. stav 1. istog Zakona i obavezom da plati paušalne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 1.000,00 dinara, a sve na način i pod uslovima bliže određenim u izreci tog prvostepenog rešenja.

Podnosilac zahteva za vanredno preispitivanje pravnosnažnog rešenja o prekršaju isto pobija sa svih razloga propisanih odredbom člana 273. Zakona o prekršajima. U tom smislu je naveo da je u prvostepenom prekršajnom postupku zahtevao da mu se predoče akti Interpola ____ o tome da je dokumentacija o navedenom vozilu falsifikovana, ali da se oba prekršajna organa pozivaju na neutvrđene – posredne depeše SUP-a __ i ___, koje nisu validni dokazi tim pre što je on državljanin Republike Francuske. Predložio je da sud zahtev uvaži i pobijano rešenje ukine i naloži prvostepenom organu da odloži izvršenje rešenja dok se ne odluči o ovom zahtevu.

Odlučujući o podnetom zahtevu za vanredno preispitivanje pravnosnažnog rešenja o prekršaju na osnovu člana 276. Zakona o prekršajima ("Službeni glasnik SRS", br. 44/89 i "Službeni glasnik RS", br. 21/90... 55/04) i ispitujući pobijana rešenje na osnovu člana 273. istog Zakona, Vrhovni sud Srbije je našao da je zahtev osnovan.

Iz obrazloženja pobijanog rešenja i spisa predmeta proizilazi da je u provedenom prekršajnom postupku utvrđeno da je okr. AA od strane policije zatečen u posedu vozila sa registarskim brojem ___ i ___ saobraćajnom dozvolom broj ___ koja je glasila na ime okrivljenog, pa kako je izražena sumnja u originalnost dokumentacije izvršena je provera preko OUP-a __ i SUP-a ___ koji su obavešteni od Interpola ___ da registarski broj naveden u dozvoli ne postoji u Francuskoj kao i da je formular dozvole ukraden 17.12.2001. godine, kao blanko dokument. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni prekršajni organ je ocenio da je napred navedeno vozilo sa lažnom stranom saobraćajnom dozvolom i registracijom koje je okrivljeni sa takvom dokumentacijom uvezao u zemlju, bez prijave carinskoj kontroli, tako da je isto predmet prekršaja iz člana 189. stav 1. tačke 1. Carinskog zakona, sa kog razloga je žalbu okrivljenog odbio i potvrdio rešenje prvostepenog carinskog prekršajnog organa.

Međutim, po nalaženju Vrhovnog suda Srbije, u provedenom postupku učinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. Ovo s toga što iz spisa predmeta proizilazi da je zahtev za pokretanje prekršajnog postupka podnet od strane Sekretarijata unutrašnjih poslova u ___ – Odeljenje u ___ Pu-251/03 od 05.4.2004. godine, iz čije sadržine proizilazi da su ovlašćena službena lica OUP-a ___ dana 17.9.2003. godine, zbog postojanja osnovane sumnje da je okrivljeni počinio navedeni prekršaj, oduzela od okrivljenog motorno vozilo marke "aa" zbog sumnje u verodostojnost saobraćajnih isprava, pa je proverom dokumentacije preko Interpola ___ obavešten da su iste falsifikovane jer registarski broj naveden u saobraćajnoj dozvoli ne postoji u ___, a formular je ukraden 17.12.2001. godine, kao blanko dokument i da ovo vozilo nije registrovano niti traženo u toj zemlji. Kod ovakvog činjeničnog stanja, po nalaženju Vrhovnog suda Srbije, podnosilac zahteva za vanredno preispitivanje pobijanog pravnosnažnog rešenja o prekršaju, osnovano je ukazao da činjenično stanje u ovoj prekršajnoj stvari nije pouzdano utvrđeno. Ovo posebno s razloga što je odredbom člana 74. Zakona o prekršajima, koji se primenjuje na osnovu odredbe člana 395. Carinskog zakona, prvostepeni organ za prekršaje je dužan da istinito i potpuno utvrdi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i da sa jednakom pažnjom ispita i utvrdi kako činjenice koje terete okrivljenog, tako i one koje mu idu u korist. U vezi s tim nadležni prvostepeni prekršajni carinski organ je bio dužan da okrivljenom (zbog njegove sumnje u originalnost isprave ___ organa) omogući najpre uvid, a potom i u sadržinu ove isprave, kao odlučne činjenice za rešenje ove prekršajne stvari. Kako prvostepeni prekršajni organ nije postupio na ovaj način, to je učinio bitnu povredu pravila postupka iz odredbe člana 238. stav 4. Zakona o prekršajima jer u obrazloženju rešenja nije naveo na osnovu kog konkretnog materijalnog dokaza je utvrdio da je dozvola falsifikovana, što je stvorilo privid da je isto registrovano i da ga kao takvo treba zadržati u zemlji. Posebno ako se ima u vidu da kažnjeni nije upoznat sa sadržinom depeše Interpola ___ Pu. br. 230-848/03 da je dokumentacija čija je provera tražena, falsifikovana. Kod citiranih odredbi navedenog Zakona, a kako se u spisima predmeta ne nalazi navedena depeša, to ovaj sud nije u mogućnosti da izvrši proverljivost ovog dokaza pa time i odgovornost kažnjenog za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

Takođe, sud je cenio i zahtev branioca kažnjenog za odlaganje izvršenja rešenja o kažnjavanju dok se ne odluči o zahtevu na vanredno preispitivanje, pa je našao da je isti bespredmetan. Ovo s toga, što je presudom ovog suda zahtev uvažen i ukinuto rešenje drugostepenog prekršajnog organa, čime je prestao da postoji pravni osnov za izvršenje pravnosnažnog rešenja o prekršaju, pa time i odlaganje izvršenja rešenja o prekršaju na osnovu člana 279. Zakona o prekršajima.

Sa iznetih razloga, nalazeći da je pobijanim rešenjima povređen zakon na štetu kažnjenog, Vrhovni sud Srbije je, na osnovu člana 277. stav 3. Zakona o prekršajima ("Službeni glasnik SRS", br. 44/89 i "Službeni glasnik RS", br. 21/90... 55/04), odlučio kao u izreci ove presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM SUDU SRBIJE U BEOGRADU

dana 07.2.2008. godine, Up. 218/07

Zapisničar, Predsednik veća - sudija

Vukica Latinović, s.r. mr Jadranka Injac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Mirjana Vojvodić

JK