Gzp 12/2016 zahtev za preispitivanje pravnosnažnosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Gzp 12/2016
30.03.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Biljane Dragojević i Slađane Nakić Momirović, članova veća, u parnici tužioca Č.A. iz Sela Z. kod V., čiji je punomoćnik M.M., advokat iz V., protiv tuženog D.J. iz Sela Z. kod V., čiji je punomoćnik Z.M., advokat iz V., radi zauzeća, odlučujući o zahtevu za preispitivanje pravnosnažne presude Osnovnog suda u Vranju P br.3543/2013 od 07.07.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Gž 2091/15 od 01.12.2015. godine, na sednici održanoj 30.03.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude koju je izjavio punomoćnik tužioca protiv presude Osnovnog suda u Vranju P br.3543/2013 od 07.07.2015. godine i presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2091/15 od 01.12.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P br.3543/2013 od 07.07.2015. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je tuženi neovlašćeno zauzeo deo katastarske parcele u svojini tužioca u datim merama i granicama, te da se obaveže da mu prizna pravo svojine na zauzetom delu nepokretnosti i da mu u utvrđenim merama i granicama preda zauzetu površinu u državinu, kao i da se ubuduće uzdržava od ovakvog i sličnog uznemiravanja. U stavu drugom izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se prema tuženom utvrdi da je zauzeo deo puta na kome je ustanovljena službenost prolaza pešice, zapregom i traktorom, sudskim poravnanjem u označenoj ukupnoj površini u datim merama i granicama kao i deo katastarske parcele u vlasništvu JP „Srbijavode“, te da je na taj način onemogućio tužioca da nesmetano koristi zauzeti deo puta kao poslužno dobro radi ulaska do svoje parcele kao povlasnog dobra, te da se obaveže da ukloni zasađeni voćnjak i metalnu ogradu i zauzeti deo puta ustupi na korišćenje tužiocu. U stavu trećem izreke, tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 362.400,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2091/15 od 01.12.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju.

Protiv nižestepenih presuda tužilac je preko punomoćnika advokata podneo 18.02.2016. godine zahtev radi preispitivanja pravnosnažne presude, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

U konkretnom slučaju se, s obzirom na vreme podnošenja tužbe kojom je postupak započet i vreme donošenja drugostepene presude kojom je pravnosnažno okončan, primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 125/04, 111/09), na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11). Odredbe ovog ranijeg zakona ne poznaju zahtev za vanredno preispitivanje pravnosnažne presude, već samo zahtev za zaštitu zakonitosti (član 413-421 ZPP). Zahtev za vanredno preispitivanje pravnosnažne presude kao nov pravni lek predviđen je odredbama člana 421. do 425. ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11).

Vrhovni kasacioni sud je odlučujući o dozvoljenosti zahteva za preispitivanje pravnosnažne presude na osnovu odredbe člana 422. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 72/11), utvrdio da zahtev tuženog za preispitavanje pravnosnažne presude nije dozvoljen.

Odredbom člana 421. stav 1. ZPP, propisano je da protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu Republički javni tužilac može da podnese Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude, a odredbom člana 422. stav 2. ZPP, da ako je zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude nepotpun, nerazumljiv, nedozvoljen, neblagovremen ili ako zahtev nije podnelo ovlašćeno lice, Vrhovni kasacioni sud će ga odbaciti rešenjem.

U konkretnom slučaju zahtev za vanredno preispitivanje pravnosnažne presude podneo je punomoćnik tužioca, a ne jedino ovlašćeno lice Republički javni tužilac, pa je zahtev nedozvoljen na osnovu odredbe člana 421. stav 1. u vezi odredbe člana 422. stav 2. ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11).

Podneti zahtev nije dozvoljen ni kao zahtev za zaštitu zakonitosti jer nije podnet zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 5. ZPP u vezi člana 3. stav 3. ranijeg ZPP kao jedinog razloga za njegovo izjavljivanje (član 417).

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 404. u vezi člana 401. stav 2. tačka 5. ranijeg ZPP (koji se primenjuje u ovom slučaju) odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Ljubica Milutinović,s.r.