Kž I 659/05

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
Kž I 659/05
06.12.2005. godina
Beograd

U IME NARODA

 

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Slobodana Rašića, predsednika veća, Nevenke Važić, dr Gligorija Spasojevića, mr Sretka Jankovića i Dragana Jocića, članova veća, sa savetnikom Aleksandrom Simić, zapisničarem, u krivičnom predmetu protiv optuženog AA i dr., zbog krivičnog dela neovlašćenog stavljanja u promet opojnih droga iz člana 245. stav 1. OKZ-a i dr., odlučujući o žalbi optuženog AA i njegovog branioca, izjavljenim protiv presude Okružnog suda u Beogradu K.br.21/04 od 28.09.2004. godine, nakon održane javne sednice veća, u smislu člana 375. ZKP-a, doneo je dana 06.12.2005. godine,

 

 

P R E S U D U

 

ODBIJAJU SE kao neosnovane žalbe optuženog AA i njegovog branioca i presuda Okružnog suda u Beogradu K.br.21/04 od 28.09.2004. godine, u odnosu na ovog optuženog - POTVRĐUJE.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Presudom Okružnog suda u Beogradu K.br.21/04 od 28.09.2004. godine, optuženi AA, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćenog stavljanja u promet opojnih droga iz člana 245. stav 1. OKZ-a, a optuženi BB koji je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćenog držanja opojnih droga iz člana 245. stav 3. OKZ-a, pa ih je sud i to optuženog AA, primenom člana 5, 33, 38, 41, 42. i 43. OKZ-a osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a optuženom BB primenom člana 5, 33, 38, 41, 51, 52. i 53. OKZ-a izrekao uslovnu osudu kojom mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam meseci i istovremeno odredio da se utvrđena kazna neće izvršiti ukoliko optuženi za vreme od dve godine ne učini novo krivično delo.

 

Na osnovu člana 65. OKZ-a, optuženima je izrečena mera bezbednosti obaveznog lečenja alkoholičara i narkomana, a koja će se prema optuženom AA izvršiti u ustanovi za izvršenje kazne, a prema optuženom BB u zdravstvenoj i drugoj specijalizovanoj ustanovi. Istom presudom, na osnovu člana 69. OKZ-a, izrečena je mera bezbednosti oduzimanja predmeta i to: 0,39 grama heroina od optuženog BB. Optuženi su oslobođeni dužnosti plaćanja troškova krivičnog postupka.

 

Protiv navedene presude žalbe su blagovremeno izjavili:

 

- optuženi AA, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o krivičnoj sankciji, sa predlogom da Vrhovni sud preinači pobijanu presudu, tako što će ga osloboditi od optužbe ili mu izreći uslovnu osudu ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovnu odluku.

 

Optuženi je zahtevao da bude obavešten o sednici veća.

 

- branilac optuženog AA – advokat AB, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona, sa predlogom da Vrhovni sud ukine pobijanu presudu u odnosu na ovog optuženog i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Tražio je da sa optuženim bude obavešten o sednici veća.

 

Republički javni tužilac je dopisom Ktž. br.797/05 od 04.05.2005. godine, predložio da Vrhovni sud odbije kao neosnovane žalbe optuženog AA i njegovog branioca.

 

Vrhovni sud je održao sednicu veća, u prisustvu optuženog AA, a u odsustvu uredno obaveštenih Republičkog javnog tužioca i branioca optuženog AA – advokata AB, na kojoj je razmotrio spise predmeta, zajedno sa pobijanom presudom koju je po službenoj dužnosti ispitao u smislu člana 380. ZKP-a i žalbama, pa je po oceni žalbenih navoda i predloga, našao:

 

Žalbe su neosnovane.

 

Pobijanom presudom, kao i postupkom koji je prethodio donošenju iste nisu učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, niti je njome povređen krivični zakon na štetu optuženih, a na koje povrede Vrhovni sud kao drugostepeni povodom žalbe u smislu člana 380. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti.

 

Sledstveno tome, neosnovano se žalbom branioca optuženog pobija prvostepena presuda zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 368. stav 1. tačka 11. ZKP-a, navodima da je izreka presude protivurečna sama sebi jer prvostepeni sud u opisu dela u izreci presude navodi da je optuženi neovlašćeno posredovao u kupovini supstanci koje su proglašene za opojnu drogu, da bi nakon toga bilo navedeno da je posle sa optuženim BB kupljeni heroin upotrebljavao.

 

Naime, optuženom AA je stavljeno na teret da je neovlašćeno posredovao u kupovini supstanci koji su proglašeni za opojnu drogu, a na način kako je to navedeno u izreci prvostepene presude, čime je optuženi i po nalaženju ovog suda ostvario sva bitna obeležja krivičnog dela neovlašćenog stavljanja u promet opojnih droga iz člana 245. stav 1. OKZ-a, za koje delo je pravilno i oglašen krivim pobijanom presudom, pa se suprotni žalbeni navodi ocenjuju kao neosnovani.

 

Pobijajući prvostepenu presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbom optuženog AA i njegovog branioca se ističe da prvostepeni sud ne daje jasne razloge zašto ne prihvata odbranu optuženog AA i ovim žalbama se u suštini ponavljaju navodi odbrane optuženog i osporava ocena dokaza izvedenih od strane prvostepenog suda.

 

Vrhovni sud jer je prvostepeni sud na osnovu izvedenih i pravilno ocenjenih svih dokaza, bliže označenih u obrazloženju pobijane presude i iznetih odbrana optuženih na nesumnjiv način utvrdio činjenično stanje iz izreke pobijane presude.

 

Naime, da je optuženi AA neovlašćeno posredovao u kupovini supstance koja je proglašena za opojnu drogu, tako što je u tri navrata po prethodnom dogovoru za račun BB od NN lica kupovao količine od oko 0,5 grama heroina za iznos novca od 950,00 dinara, a kada bi novac dobio od BB on je za isti nabavljao heroin, predavao ga BB, zatim bi ga zajedno koristili, pa je tako dana 15.05.2003. godine, prilikom intervencije radnika GSUP-a Beograd, kod optuženog BB u džepu od trenerke pronađena PVC kesa sa 0,39 grama opojne droge heroina i prvostepeni sud je na nesumnjiv čina utvrdio pre svega na osnovu odbrane optuženog BB koji je dosledno tokom celog postupka tvrdio da je ovaj heroin toga dana, kao i par prethodnih puta u periodu od 01. do 15.05.2003. godine, nabavio od optuženog AA, a pri čemu je i sam optuženi AA prilikom saslušanja pred radnicima SUP-a potvrdio da je toga dana, kao i nekoliko prethodnih puta kupovao heroin za BB, da je od kupljene količine za BB deo odvojao za sebe, a ostatak davao BB, a što je potvrđeno i iskazom svedoka VV.

 

Sledstveno tome suprotni žalbeni navodi optuženog AA i njegovog branioca da je optuženi AA kupovao heroin za svoje potrebe su ocenjeni kao neosnovani, a obzirom da je prvostepeni sud pravilno i u potpunosti utvrdio sve odlučne činjenice, kako one koje čine objektivna obeležja krivičnog dela u pitanju, tako činjenice i okolnosti koje se tiču subjektivnog odnosa optuženog prema učinjenom delu, dajući jasne, uverljive i neprotivurečne razloge, u obrazloženju svoje presude, kako je to napred navedeno, a koje u svemu kao pravilne prihvata i ovaj sud kao drugostepeni.

 

Pored toga, Vrhovni sud nalazi da činjenica koja se ističe u žalbi optuženog AA da je nakon objavljivanja presude, sreo posrednika GG, koji mu je rekao da mu je optuženi BB u nekoliko navrata nudio da kupi drogu jer je i sam narkoman, ne predstavlja relevantnu činjenicu koja bi bila od uticaja na drugačiju odluku suda, a obzirom da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na osnovu izvedenih dokaza, kako je to napred navedeno.

 

Vrhovni sud je cenio i ostale navode iz žalbi, ali je našao da nisu od uticaja na drugačiju odluku suda.

 

Prema tome, Vrhovni sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primenio krivični zakon kada je našao da su se u radnjama optuženog AA navedenim u činjeničnom opisu izreke prvostepene presude stekla sva obeležja krivičnog dela neovlašćenog stavlja u promet opojnih droga iz člana 245. stav 1. OKZ-a, za koje ga je oglasio krivim, pa se neosnovano žalbama optuženog AA i njegovog branioca pobija prvostepena presuda zbog povrede krivičnog zakona. Naime, pravilan je zaključak prvostepnog suda da je optuženi AA u potpunosti bio svestan svojih postupaka, i to da neovlašćeno posreduje u kupovini opojne droge – heroina, da je hteo izvršenje ovog krivičnog dela, dakle da je isto izvršio sa umišljajem, a izvršenim veštačenjem je utvrđeno da kod optuženog nema znakova bilo kakvog privremenog ili trajno duševnog oboljenja, privremene duševne poremećenosti ili slaboumlja niti su isti postojali u vreme izvršenja krivičnog dela, dakle, da je bio sposoban da shvati značaj svojih dela i da upravlja svojim postupcima.

 

Po nalaženju Vrhovnog suda neosnovano se žalbom optuženog pobija prvostepena presuda i u delu odluke o kazni, a obzirom da je prvostepeni sud pravilno utvrdio sve okolnosti iz člana 41. OKZ-a, pravilno nalazeći da olakšavajuće okolnosti na strani optuženog i to da nije osuđivan, da je porodičan čovek, otac jednog maloletnog deteta, da se protiv njega ne vodi nijedan drugi postupak, kao i da u međuvremenu nije izvršio nijedno novo krivično delo, a u odsustvu otežavajućih okolnosti imaju karakter osobito olakšavajućih okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja, pa je pravilnom primenom zakonskih odredbi optuženog AA, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

Naime, kako je kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je optuženi osuđeni izrečena primenom instituta ublažavanja kazni iz člana 42. i 43. OKZ-a, tako

što je optuženom kazna ublažena do granica opšteg zakonskog minimuma do koje se kazna može ublažiti za konkretno krivično delo, pa nema zakonske mogućnosti za dalje ublažavanje, to se stoga neosnovano žalbom optuženog AA pobija prvostepena presuda u ovom delu.

 

Vrhovni sud nalazi da je pravilno prvostepeni sud na osnovu člana 65. OKZ-a, prema optuženom AA izrekao meru bezbednosti obaveznog lečenja alkoholičara i narkomana, a koja će se sprovesti u ustanovi za izvršenje kazni obzirom da je izvršenim veštačenjem utvrđeno da kod optuženog postoji zavisnost od alkohola i heroina i da postoji opasnost da će zbog toga izvršiti novo krivično delo.

 

Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 388. ZKP-a, Vrhovni sud je doneo odluku kao u izreci presude.

 

 

Zapisničar, Predsednik veća-sudija,

Aleksandra Simić, s.r. Slobodan Rašić, s.r.

 

Za tačnost otpravka

 

lji