
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1001/2025
30.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Bojane Paunović i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Rastka Naumova, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pirotu K 31/23 od 13.03.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 675/24 od 28.03.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 30.09.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Rastka Naumova, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pirotu K 31/23 od 13.03.2024. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 675/24 od 28.03.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Pirotu K 31/23 od 13.03.2024. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 2. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju je dužan da izdrži po pravnosnažnosti presude, a u koju kaznu mu je uračunat dan 02.11.2022. godine, kada je bio lišen slobode.
Prema okrivljenom je na osnovu odredbe člana 350. stav 5. u vezi člana 87. KZ izrečena mera bezbednosti – oduzimanje predmeta i to putničkog motornog vozila bliže navedenog u izreci presude, koje je od okrivljenog oduzeto prema potvrdi o privremeno oduzetim predmetima PU Pirot broj 56588/22 od 02.11.2022. godine.
Istom presudom, okrivljeni je obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 15.000,00 dinara i na ime ostalih troškova krivičnog postupka iznos od 23.250,00 dinara na račun Osnovnog suda u Pirotu, kao i Osnovnom javnom tužilaštvu u Pirotu na ime troškova krivičnog postupka iznos od 39.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 675/24 od 28.03.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, a prvostepena presuda je potvrđena.
Branilac okrivljenog AA, advokat Rastko Naumov podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP u vezi stava 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe za navedeno krivično delo, kao i da na osnovu člana 488. stav 2. ZKP obavesti okrivljenog i branioca o danu i času održavanje sednice radi prisustvovanja istoj.
Vrhovni sud je u sednici veća, održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. tač. 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, dok su stavom 4. navedenog člana propisani uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i to takstativnim nabrajanjem povreda zakona (član 74., član 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tač. 7) do 10) i stav 2. tač. 1), člana 439. tač.1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4.), koje mogu biti učinjene u prvostepenom i postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom.
Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva u obrazloženju zahteva numeriše povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenom preko branioca.
Međutim, istaknutu povredu obrazlaže navodima da iz opisanih radnji ne proizlaze ni subjektivna ni objektivna obeležja krivičnog dela, imajući u vidu da je okrivljeni taksi prevoznik, čija je osnovna delatnost prevoz putnika za naknadu i da prevoz može da vrši na teritoriji Republike Srbije, kao i da nema obavezu da legitimiše putnike, te da okrivljeni nije mogao biti upoznat sa činjenicom da su lica koja su zaustavila vozilo iregularni migranti. Branilac ističe da je nejasno na osnovu čega je sud utvrdio da je okrivljeni znao da se radi o migrantima, kada se svedoci – policijski službenici nisu izjašnjavali na ove okolnosti. Pored toga, po navodima odbrane, nejasno je kako je sud utvrdio da je okrivljeni mogao ili morao znati da su u pitanju iregularni migranti, jer je veštačenjem mobilnih telefona utvrđeno da je okrivljeni imao ugovorenu vožnju za navedena lica, a vožnja je tarifirana po važećem cenovniku taksi udruženja, te da u konkretnom slučaju nema protivpravnosti, umišljaja i krivice, kao subjektivnih obeležja krivičnog dela, na koji način branilac polemiše sa zaključcima nižestepenih sudova i osporava utvrđeno činjenično stanje, u smislu odredbe člana 440. ZKP.
Pored toga, branilac u zahtevu ističe i povredu odredbe člana 439. tačka 2) ZKP, iako je ne numeriše, navodima da je iz utvrđenog činjeničnog stanja okrivljeni mogao biti oglašen krivim za prekršaj i to iz člana 121. stav 3. u vezi člana 14. stav 2. Zakona o strancima, ali ne i za krivično delo, a sve imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno u pobijanim pravnosnažnim presudama, kojim navodima takođe ističe povredu odredbe člana 440. ZKP.
Imajući u vidu da povreda zakona na koju ukazuje odbrana iz člana 440. ZKP, ne predstavlja zakonski razlog u okviru povreda pobrojanih u članu 485. stav 4. ZKP, zbog koga je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno okrivljenom preko branioca, to je isti ocenjen kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
