
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 102/2026
04.02.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela poreska prevara u vezi sa porezom na dodatu vrednost, u saizvršilaštvu, iz člana 173a stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Radoslava Tadića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu K.br.198/2024 od 19.06.2025. godine i Višeg suda u Valjevu Kž1.br.111/25 od 03.12.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 04.02.2026. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
USVAJA SE kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Radoslava Tadića, pa se UKIDAJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Valjevu K.br.198/2024 od 19.06.2025. godine i Višeg suda u Valjevu Kž1.br.111/25 od 03.12.2025. godine i predmet vraća Osnovnom sudu u Valjevu na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu K.br.198/2024 od 19.06.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela poreska prevara u vezi sa porezom na dodatu vrednost, u saizvršilaštvu iz člana 173a stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, u vezi člana 33. KZ i izrečena mu je uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna zatvora se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo i na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 dinara. Na osnovu člana 91. i 92. KZ okrivljeni je obavezan da na ime imovinske koristi pribavljene krivičnim delom plati novčani iznos od 2.658.166,00 dinara. Okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka.
Presudom Višeg suda u Valjevu Kž1.br.111/25 od 03.12.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog izjavljena protiv presude Osnovnog suda u Valjevu K.br.198/2024 od 19.06.2025. godine, pa je pobijana presuda potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Radoslav Tadić, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1), ali iz obrazloženja zahteva proizilazi da ga suštinski podnosi zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
Osnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog suštinski ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, iako se zahtevom ističe povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, iz razloga što je okrivljeni oglašen krivim da je krivično delo izvršio u saizvršilaštvu a u izreci presude se radnja saizvršilaštva opisuje jedino kao „prethodni dogovor“ okrivljenog i još jednog lica.
Za postojanje saizvršilaštva nije dovoljno da dva ili više lica postignu „prethodni dogovor“ da se izvrši krivično delo, već je nužno da svako od njih ili učestvuje u radnji izvršenja krivičnog dela ili da doprinese izvršenju tog dela ostvarujući time zajedničkuu odluku da se delo izvrši, a iz izreke pobijane presude se ne vidi da li je neko drugo lice preduzelu i koju radnju u izvršenju dela ili je na neki drugi način doprinelo izvršenju dela.
Naime, prema činjeničnom opisu krivičnog dela opisanog u izreci pravnosnažne presude, okrivljeni AA je „...u periodu od 11. decembra 2020. godine do 15. maja 2021. godine...sposoban da shvati značaj svog dela i da upravlja svojim postupcima, svestan svoga dela čije je izvršenje hteo i svestan da je njegovo delo zabranjeno, zajedno i po prethodnom dogovoru sa samo njemu poznatim licem, a u nameri da kao vlasnik i direktor odnosno odgovorno lice za poslovanje privrednog društva...ostvario pravo na neosnovani povraćaj poreza na dodatu vrednost, podneo tri poreske prijave poreza na dodatu vrednost neistinitog sadržaja i to ... pa je tokom narednih deset dana na bankomatu poslovne banke... kod koje je njegovo privredno društvo imalo otvoren tekući račun uz pomoć debitne kartice ... podigao sav novac u gotovom, da bi na isti način postupio i...da bi kada je po ovakvim zahtevima okrivljenog kao jedinog ovlašćenog podnosioca poreskih prijava privrednog društva..., Poreska uprava izvršila na tekući račun njegovog privrednog društva na ime povraćaja priliv novca koji je potom okrivljeni u više navrata sve do 15.maja 2024. godine i podizao na bankomatima, čime je u ukupnom iznosu od 2.658.166,00 dinara ostvario pravo na neosnovani povraćaj poreza na dodatu vrednost. „
Članom 33. Krivičnog zakonika, koji definiše pojam saizvršilaštva, je propisano da ako više lica učestvovanjem u radnji izvršenja sa umišljajem ili iz nehata zajednički izvrše krivično delo, ili ostvarujući zajedničku odluku drugom radnjom sa umišljajem bitno doprinesu izvršenju krivičnog dela, svako od njih kazniće se kaznom propisanom za to delo.
Vrhovni sud nalazi da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA osnovano ukazuje da je u konkretnom slučaju u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se ne može primeniti jer iz opisa radnje, u izreci pravnosnažne presude, jedino proizilazi da je okrivljeni izvršio predmetno krivično delo sa njemu poznatim licem, zajedno i po prethodnom dogovoru, dok su u potpunosti izostala sva ostala propisana obeležja pojma saizvršilaštva. Naime, u izreci pravnosnažne presude opisane su samo radnje koje je okrivljeni sam preduzeo kao vlasnik i direktor odnosno odgovorno lice za poslovanje privrednog društva da bi ostvario pravo na neosnovani povraćaj poreza na dodatu vrednost, podneo poreske prijave poreza na dodatu vrednost neistinitog sadržaja, da bi na bankomatu poslovne banke kod koje je njegovo privredno društvo imalo otvoren tekući račun uz pomoć debitne kartice podizao novac u gotovom, čime je u ukupnom iznosu od 2.658.166,00 dinara ostvario pravo na neosnovani povraćaj poreza na dodatu vrednost.
Po nalaženju ovoga suda da bi postojalo saizvršilaštvo nije neophodno da svako od saizvršilaca preduzima sve inkriminisane radnje, već da svako od njih želi izvršenje krivičnog dela kao svoje i da u vreme izvršenja krivičnog dela učini bilo koju radnju kojom se omogućava njegovo izvršenje, a što u konkretnom slučaju nije opisano u izreci pravnosnažne presude.
Stoga je, Vrhovni sud kao osnovan usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Radoslava Tadića i, na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP ukinuo pobijane pravnosnažne presude Osnovnog suda u Valjevu K.br.198/2024 od 19.06.2025. godine i Višeg suda u Valjevu Kž1.br.111/25 od 03.12.2025. godine, te spise predmeta vraća Osnovnom sudu u Valjevu na ponovno suđenje, u smislu razloga iznetih u ovoj presudi, pri čemu će sud u ponovnom postupku otkloniti povredu zakona na koju mu je ukazano ovom presudom, nakon čega će biti u mogućnosti da donese pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku, za koju će dati jasne i argumentovane razloge.
Vrhovni sud se nije upuštao u ocenu navoda branioca okrivljenog u odnosu na deo navoda kojim se suštinski osporava utvrđeno činjenično stanje i kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, budući da ove povrede ne predstavljaju zakonski razlog zbog kojeg je, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom preko branioca.
Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Vesna Zarić, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
