
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1039/2025
02.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Aleksandra Stepanovića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vedrana Stevanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K. br. 572/23 od 14.01.2025. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 49/25 od 25.04.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 02.09.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vedrana Stevanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K. br. 572/23 od 14.01.2025. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 49/25 od 25.04.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kruševcu K. br. 572/23 od 14.01.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim da je izvršio krivično delo prevara iz člana 208. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci, koja će se izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje uz primenu mere elektronskog nadzora, a koje prostorije ne sme da napušta osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko osuđeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora i na novčanu kaznu u određenom iznosu od 50.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, a ukoliko u datom roku kaznu ne plati ista će biti zamenjena kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati sudu na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom izvršenja.
Presudom Višeg suda u Kruševcu Kž1 49/25 od 25.04.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Vedrana Stevanovića i presuda Osnovnog suda u Kruševcu K. br. 572/23 od 14.01.2025. godine godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog, advokat Vedran Stevanović zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. i 4. u vezi člana 438. stav 2. tačka 2) i 3) i u vezi člana 16. stav 4. i 5. Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev za zaštitu zakonitosti kao osnovan, pobijane presude preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe ili da pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu shodno članu 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), pa je u sednici veća kojiu je održao u smislu člana 490. ZKP bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.
Branilac u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP s obzirom da su razlozi o činjenicama koje su predmet dokazivanja nejasni, da postoji znatna protivrečnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržini iskaza datim u postupku i samih tih iskaza, pa nije moguće ispitati zakonitost i pravilnost presude, uz obrazloženje da je sud prepisao iz optužnog akta da okrivljeni „poseduje šećer radi prodaje u količini od 250 kg i da će im isti predati u roku od tri dana od dana plaćanja cene“, a koje činjenice ne proizlaze iz iskaza oštećenih lica.
Takođe, branilac u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti numeriše i obrazlaže i povrede zakona iz člana 16. stav 4. i 5. ZKP i člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP.
U preostalom delu podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti branilac navodi da u pobijanim presudama nije utvrđeno postojanje prevarne namere kod okrivljenog, da oštećeni nisu naveli radnju kojom ih je okrivljeni doveo ili održavao u zabludi već su samo naveli da se osećaju prevarenim, s obzirom da je okrivljeni odugovlačio sa dostavom šećera, te branilac interpretira sadržinu presuda i ukazuje na postojanje dužničko-poverilačkog odnosa u konkretnom slučaju, na koji način suštinski ukazuje da je pobijanim presudama pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno da je učinjena povreda zakona iz člana 440. ZKP.
Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac shodno pravima koje ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 16. stav 4. i 5, člana 438. stav 2. tačka 2) i 3) ZKP i člana 440. ZKP-a, Vrhovni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, doneo odluku kao u izreci rešenja.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Marija Ribarić s.r Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
