
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1040/2015
24.12.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Ž.P., zbog produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi sa članom 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ž.P., advokata Đ.N. iz L., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici 2-K-762/13 od 21.05.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 771/15 od 22.07.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 24.12.2015. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Ž.P., advokata Đ.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici 2-K-762/13 od 21.05.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 771/15 od 22.07.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Loznici 2-K-762/13 od 21.05.2015. godine, okrivljeni Ž.P. oglašen je krivim za produženo krivično delo teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi sa članom 61. Krivičnog zakonika (KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1-jedne godine i 6-šest meseci. Istom presudom okrivljeni je obavezan na plaćanje sudu paušala u iznosu od 3.000,00 dinara, u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je oštećeni Z.P. iz L. radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnicu.
Apelacioni sud u Novom Sadu, presudom Kž1 771/15 od 22.07.2015. godine, odbio je kao neosnovane žalbe okrivljenog Ž.P. i njegovog branioca i presudu Osnovnog suda u Loznici 2-K-762/13 od 21.05.2015. godine, potvrdio.
Branilac okr. Ž.P., adv. Đ.N., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede zakona – član 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom Vrhovni kasacioni sud utvrdi da je zahtev za zaštitu zakonitosti osnovan i donese presudu, saglasno članu 492. stav 1. tačka 1) ZKP kojom se presude Osnovnog suda u Loznici 2-K-762/13 od 21.05.2015. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 771/2015 od 22.07.2015. godine u celosti ukidaju i predmet vraća na suđenje prvostepenom sudu.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. Ž.P., adv. Đ.N., je neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanom pravnosnažnom presudom učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, jer je zasnovana na dokazu pribavljenom suprotno odredbama ZKP na kome se ne može zasnivati, u smislu člana 16. ZKP, i to na priznanju okrivljenog datom prilikom saslušanja u policiji dana 29.11.2013. godine, na koju su odlučujući uticaj imali snimci-fotografije sa video nadzora mesare „P.“ pokazane okrivljenom i braniocu, koje su nejasne i predstavljaju nedozvoljen dokaz u smislu člana 132a „starog“ ZKP, čime je kompromitovano priznanje okrivljenog, ali sud nije prihvatio predlog odbrane, stavljen u skladu sa članom 84. ZKP, za izdvajanje iz spisa zapisnika o priznanju okrivljenog.
Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.
Iz sadržine zapisnika o saslušanju okrivljenog, tada osumnjičenog Ž.P. pred ovlašćenim službenim licem PS Loznica Ku.br.5576/13, Ku-5577/13 od 29.11.2013. godine proizilazi da je osumnjičeni pre saslušanja, shodno odredbama člana 68. ZKP, obavešten o krivičnom delu koje mu je stavljeno na teret i poučen o svim ostalim pravima koja ima u postupku, da je saslušanju osumnjičenog, pored javnog tužioca, prisustvovao branilac po službenoj dužnosti, adv. P.Đ. sa kojim je osumnjičeni pre saslušanja obavio poverljiv razgovor, nakon čega se osumnjičeni izjasnio da želi da iznese odbranu i odgovara na postavljana pitanja, a nakon iznošenja odbrane u kojoj je priznao izvršenje radnji predmetnog krivičnog dela i opisao način i druge okolnosti izvršenja dela, zajedno sa braniocem bez primedbi potpisao zapisnik o saslušanju.
Prema navedenom, saslušanje okrivljenog u policiji obavljeno je u svemu u skladu sa odredbama člana 289. stav 4. u vezi sa članom 85. ZKP, pa se ocena prvostepenog i drugostepenog suda da je priznanje okrivljenog dato u policiji validan dokaz koji nije u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima i da se na istom može zasnivati presuda, i po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, ne dovodi u pitanje izloženim, suprotnim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti.
Mada je bez značaja pozivanje branioca okrivljenog na odredbu člana 132a ranije važećeg ZKP, koja nije bila na snazi u vreme izvršenja krivičnog dela u pitanju i nastanka pomenutih fotografija, odnosno snimka sigurnosnih kamera, i prema toj zakonskoj odredbi, kao i prema odredbama sada važećeg ZKP koji se primenjuje u konkretnom slučaju, video snimak, odnosno fotografije predmetnog događaja u mesari „P.“, koje su sastavni deo izveštaja o forenzičkom pregledu lica mesta i pokazivane okrivljenom i braniocu, a koji su bez saglasnosti okrivljenog koji se na njima nalazi nastali kao vid opštih bezbednosnih mera u objektu poslovne namene u kojem se snimanje samo poslovnog prostora redovno obavlja iz bezbednosnih razloga, mogu se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku, jer su, u smislu člana 138. stav 1. ZKP, u vezi sa članom 112. stav 26. KZ, predmet podoban da služi kao dokaz određene činjenice, s tim da sud, shodno odredbi stava 4. istog člana, ceni dokaznu snagu tog dokaza prema okolnostima konkretnog slučaja.
Nalazeći, iz iznetih razloga, da pobijanim pravnosnažnim presudama nije učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, na koju se neosnovano ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okr. Ž.P., Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar Predsednik veća-sudija
Nataša Banjac,s.r. Janko Lazarević,s.r.