
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1048/2025
16.09.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Bojane Nešović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu 1K br. 142/25 od 28.03.2025. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 71/25 od 27.05.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 16.09.2025. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Bojane Nešović podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu 1K br. 142/25 od 28.03.2025. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 71/25 od 27.05.2025. godine u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kruševcu 1K br. 142/25 od 28.03.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ, izrečena mu je uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo. Odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu oštećenog – privatnog tužioca, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Višeg suda u Kruševcu Kž1 71/25 od 27.05.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Kruševcu 1K br. 142/25 od 28.03.2025. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog AA - advokat Bojana Nešović, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovnu odluku ili suđenje prvostepenom sudu, ali pred potpuno izmenjenim većem.
Vrhovni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio zahtea za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Neosnovano branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP, a ovo iz sledećih razloga:
Odredbom člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP propisana je bitna povreda odredaba krivičnog postupka kada je sud povredio odredbe krivičnog postupka u pogledu postojanja optužbe ovlašćenog tužioca, odnosno odobrenja nadležnog organa.
Iz spisa predmeta proizilazi da je privatni tužilac podneo privatnu tužbu Osnovnom sudu u Kruševcu protiv okrivljenog AA zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ, kod kog optuženja je privatni tužilac ostao do kraja postupka. U prvostepenom postupku koji je vođen po navedenom optužnom aktu privatnog tužioca okrivljeni AA je presudom Osnovnog suda u Kruševcu 1K br. 142/25 od 28.03.2025. godine oglašen krivim zbog navedenog krivičnog dela i izrečena mu je uslovna osuda. Prvostepena odluka potvrđena je presudom Višeg suda u Kruševcu Kž1 71/25 od 27.05.2025. godine.
Odredbom člana 122. stav 1. KZ propisano je da ko drugog lako telesno povredi ili mu zdravlje lako naruši kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
Odredbom člana 122. stav 4. KZ propisano je da se gonjenje za delo iz stava 1. ovog člana preduzima po privatnoj tužbi.
Odredbom člana 5. KZ propisno je da je za krivična dela za koja se goni po privatnoj tužbi ovlašćeni tužilac privatni tužilac, pa je iz navedenih razloga privatni tužilac i ovlašćeni tužilac za zastupanje optužbe u ovom konkretnom krivičnom postupku.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud nalazi da se zahtevom branioca okrivljenog pravnosnažne presude neosnovano pobijaju zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP, jer je optužni akt podnet od ovlašćenog tužioca – privatnog tužioca za postupanje u ovoj krivičnopravnoj stvari.
U preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i žalbenim sudom – član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.
Branilac okrivljenog u preostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti, obrazlažući povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP, u suštini ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP, navodima da nije utvrđeno da se na sam dan podnošenja privatne krivične tužbe 27.09.2021. godine okrivljeni zatekao na teritoriji Republike Srbije, da nije utvrđeno da je delo kažnjivo i po zakonu zemlje gde je učinjeno, da nema odobrenja Republičkog javnog tužioca, niti je utvrđeno da li postoji potvrđeni međunarodni ugovor, te da je neutvrđivanjem svih ovih činjenica presuđeno na štetu okrivljenog.
Činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj presudi, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP, shodno odredbama člana 485. ZKP, nije predmet razmatranja od strane Vrhovnog suda u postupku po zahtevu za zaštitu zakonitosti, dakle, nije dozvoljen razlog, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, zbog čega je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Bojane Nešoviću navedenom delu ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni sud je doneo odluku kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
