
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1090/2025
02.09.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Aleksandra Stepanovića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Vrhovnog javnog tužioca Ktz 851/25 od 21.08.2025. godine, podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 198/25 od 20.03.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 02.09.2025. godine, jednoglasno je doneo:
P R E S U D U
USVAJA SE, kao osnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog javnog tužioca Ktz 851/25 od 21.08.2025. godine i UTVRĐUJE da je pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 198/25 od 20.03.2025. godine učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 246a stav 4. i člana 45. stav 3. KZ, u korist okrivljenog AA.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu K 630/22 od 29.11.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 2. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dve) godine. Istom presudom, okrivljenom je na osnovu člana 246a stav 5. KZ u vezi člana 87. KZ, izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta i to supstance proglašene za opojnu drogu – amfetamina u obliku sulfatnih soli i kofeina u ukupnoj količini od 87,15 grama, koja će se po pravnosnažnosti presude uništiti, a koja je od njega oduzeta po potvrdi o oduzetim predmetima. Okrivljeni je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosima navedenim u izreci presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 198/25 od 20.03.2025. godine usvojena je žalba branioca okrivljenog AA, advokata Jasmina Duštinca, pa je preinačena presuda Višeg suda u Beogradu K 630/22 od 29.11.2024. godine, samo u pogledu odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Beogradu, okrivljenog AA, zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 2. KZ, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju će izvršavati u prostorijama u kojima stanuje u ..., u ulici ... broj .., uz primenu elektronskog nadzora. Presudom je određeno da okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti navedene prostorije, sud će odrediti da ostatak kazne izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora, u koju kaznu mu je na osnovu odredbe člana 63. KZ uračunao vreme provedeno u policijskom zadržavanju od 22.09.2022. godine do 24.09.2022. godine i na meri zabrane napuštanja stana u periodu od 24.09.2022. godine do 07.12.2022. godine, dok je žalba javnog tužioca VJT u Beogradu odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Vrhovni javni tužilac podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz 851/25 od 21.08.2025. godine protiv navedene presude Apelacionog suda u Beogradu, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 246a stav 4. i člana 45. stav 3. KZ, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti i utvrdi da je pobijanom presudom povređen zakon u korist okrivljenog AA.
Vrhovni sud je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažnu presudu protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
Odredbom člana 45. stav 3. KZ („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 35/2019 od 21.05.2019. godine, sa stupanjem na snagu 01.12.2019. godine) koja je važila u vreme izvršenja krivičnog dela i u vreme presuđenja, propisano je da ako učiniocu krivičnog dela izrekne kaznu zatvora do jedne godine sud može odrediti da će se ona izvršiti tako što će je osuđeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje ukoliko se s obzirom na ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo držanje posle izvršenog krivičnog dela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je delo učinio može očekivati da će se na taj način ostvariti svrha kažnjavanja.
Odredbom člana 246-a stav 2. KZ („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 35/2019) propisano je da će se ko neovlašćeno drži u velikoj količini supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, kazniti zatvorom od tri do deset godina, dok je u stavu 4. istog člana, propisano da ako je učiniocu krivičnog dela iz stava 2. ovog člana izrečena kazna zatvora, ta kazna ne može izvršiti na način predviđen u članu 45. stav 3. ovog zakonika.
Shodno citiranim zakonskim odredbama, Vrhovni sud nalazi da je Apelacioni sud u Beogradu, kao drugostepeni sud, preinačujući prvostepenu presudu u pogledu načina izvršenja kazne i određujući da će okrivljeni AA, zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 2. KZ, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, a koja je preinačena u pogledu visine i okrivljeni osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te istom presudom određeno da će se navedena kazna izvršiti na način predviđen u članu 45. stav 3. KZ, postupio suprotno ograničenju propisanom u odredbi člana 246a stav 4. KZ.
Postupajući na naveden način Apelacioni sud u Beogradu je, prema nalaženju Vrhovnog suda, pobijanom presudom učinio povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 246a stav 4. i člana 45. stav 3. KZ, u korist okrivljenog AA, na šta se osnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti Vrhovnog javnog tužioca.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je usvojio kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog javnog tužioca i, na osnovu člana 492. stav 1. tačka 3) ZKP i člana 493. ZKP utvrdio da je pobijanom pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 198/25 od 20.03.2025. godine učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 246a stav 4. i člana 45. stav 3. KZ, u korist okrivljenog AA, ne dirajući u pravnosnažnost navedene presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Maša Denić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
