Kzz 1166/2018 odbačen zahtev; nedozvoljeni razlozi

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1166/2018
25.10.2018. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića, Sonje Pavlović i Maje Kovačević Tomić, članova veća, sa savetnikom Marinom Pandurović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela nedozvoljeni prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u saizvršilaštvu iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Saše Kneževića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu K 49/17 od 02.10.2017. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 156/18 od 14.03.2018. godine, na sednici veća održanoj 25.10.2018. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJU SE zahtevi za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Saše Kneževića, podneti protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu K 49/17 od 02.10.2017. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 156/18 od 14.03.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Nišu K 49/17 od 02.10.2017. godine, između ostalih, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela nedozvoljeni prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u saizvršilaštvu iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 33. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dve) godine, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 30.12.2016. godine do 02.10.2017. godine, a okrivljeni BB je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela nedozvoljeni prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi u pomaganju iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. u vezi stava 35. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) meseci, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 30.12.2016. godine do 02.10.2017. godine. Istom presudom su okrivljeni obavezani da na ime troškova krivičnog postupka Višem javnom tužilaštvu u Nišu isplate iznos od 75.361,84 dinara, svaki ponaosob, zatim da Višem sudu u Nišu isplate iznos od 32.131,00 dinar, takođe svaki okrivljeni ponaosob, kao i da na ime sudskog paušala isplate iznos od po 10.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 156/18 od 14.03.2018. godine, odbijene su kao neosnovane žalba Višeg javnog tužioca u Nišu, žalba branioca okrivljenog VV i žalba branioca okrivljenih AA i BB, a presuda Višeg suda u Nišu K 49/17 od 02.10.2017. godine, je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahteve za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenih AA i BB, advokat Saša Knežević, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, a u odnosu na okrivljenog BB i zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podnete zahteve, ukine pobijane presude i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili ih preinači i okrivljene AA i BB, oslobodi od optužbe ili ih blaže kazni.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerke zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je na sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenih AA i BB, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke u smislu člana 488. stav 2. ZKP, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih su podneti zahtevi za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevima, našao:

Branilac okrivljenih u oba podneta zahteva formalno označava bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok u obrazloženjima istih, daje sopstvenu analizu i ocenu iskaza svedoka oštećenog GG, drugačiju od one koju su dali nižestepeni sudovi u pobijanim presudama, ocenjujući da je iskaz pomenutog svedoka nelogičan, nedosledan, neistinit, tj. osporava verodostojnost istog, zaključujući da sud nije mogao pravnosnažnu presudu zasnovati na takvom iskazu, pogotovu što je, prema stavu branioca, svedok oštećeni „imao potrebu da lažno svedoči“, jer je vršio ilegalno prelaženje granice, pa je stoga bio spreman da da bilo kakav iskaz, samo da ne završi u zatvoru.

Iznetim navodima, iako branilac okrivljenih u podnetim zahtevima formalno ističe bitnu povredu krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, po nalaženju ovog suda, isti suštinski osporava ocenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama.

Pored toga, u zahtevu za zaštitu zakonitosti podnetom u korist okrivljenog BB, branilac ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, citirajući navedenu zakonsku odredbu.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahteve branioca okrivljenih u ovom delu ocenio kao nedozvoljene.

Takođe, u uvodu zahteva za zaštitu zakonitosti podnetog u korist okrivljenog BB, branilac označava i povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, ali kako u obrazloženju zahteva ne navodi razloge zbog kojih smatra da je u pobijanim presudama, došlo do navedene povrede zakona, odnosno kako ne navodi nijedan razlog zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju odlukom o krivičnoj sankciji povređen zakon, a kako Vrhovni kasacioni sud pravnosnažnu odluku i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ispituje u okviru razloga, dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu, u smislu člana 489. stav 1. ZKP, to je ovaj sud našao da zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB, u ovom delu nema zakonom propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP koji propisuje da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje (član 485. stav 1.).

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kome je zahteve branioca okrivljenih odbacio kao nedozvoljene, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, u delu u kojem je zahtev branioca okrivljenog BB odbacio, jer nema zakonom propisan sadržaj.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                            Predsednik veća-sudija

Marina Pandurović,s.r.                                                                                                                      Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić