
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 117/2026
05.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Aleksandra Stepanovića i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Sonje Janković, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zaječaru K 383/23 od 23.04.2024. godine, ispravljena rešenjem istog suda K 383/23 od 28.08.2024. godine i Višeg suda u Zaječaru Kž1 126/24 od 01.10.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 05.02.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Sonje Janković, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zaječaru K 383/23 od 23.04.2024. godine, ispravljena rešenjem istog suda K 383/23 od 28.08.2024. godine i Višeg suda u Zaječaru Kž1 126/24 od 01.10.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Zaječaru K 383/23 od 23.04.2024. godine, ispravljena rešenjem istog suda K 383/23 od 28.08.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci.
Istom presudom okrivljeni AA obavezan je da na ime paušala plati sudu iznos od 10.000,00 dinara, u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, a oštećeni BB je radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva upućen na parnicu.
Presudom Višeg suda u Zaječaru Kž1 126/24 od 01.10.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Zaječaru K 383/23 od 23.04.2024. godine, ispravljena rešenjem istog suda K 383/23 od 28.08.2024. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je podnela branilac okrivljenog AA, advokat Sonja Janković, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev kao osnovan, preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe.
Vrhovni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, je nedozvoljen.
Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4, učinjenih u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim - drugostepenim sudom.
Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona, podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
Kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog navodi povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. Međutim, iz navoda zahteva proizilazi da branilac istima osporava činjenične zaključke suda, ističući da je tokom postupka sud utvrdio da je između okrivljenog i oštećenog postojalo pozajmljivanje novca, u iznosu od 300 evra, ali je zaključio da taj dug ne potiče iz odnosa koji je okrivljeni naveo u prijavi, već iz nekog drugog imovinskopravnog posla. Branilac smatra da je takav zaključak, rezulatat pogrešne ocene izvedenih dokaza, te da, s obzirom na to da je postojanje duga između okrivljenog i oštećenog utvrđeno, makar i u spornom iznosu, u konkretnom slučaju ne može biti reči o postojanju krivičnog dela lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. Krivičnog zakonika. U tom smislu, branilac iznosi i sopstveno mišljenje, da je, imajući u vidu postojanje sumnje u pogledu porekla i osnova duga, sud bio dužan, da u skladu sa odredbom člana 16. stav 5. ZKP, odluči u korist okrivljenog.
Izloženim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, iako se formalno poziva na povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno - iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog ne navodi razloge koji se odnose na pitanje da li je delo za koje se okrivljeni goni krivično delo, već osporava činjenična utvrđenja u pravnosnažnim presudama, što po oceni Vrhovnog suda, predstavlja povredu odredbe člana 440. ZKP.
Ostalim navodima zahteva, branilac okrivljenog osporava razloge pravnosnažnih presuda, čime ukazuje na bitnu povredu odredba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, koja povreda, kao i povrede odredbi članova 16. stav 5. i 440. ZKP, shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP, nisu dozvoljeni razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke suda, od strane okrivljenog preko branioca, zbog čega je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Andrea Jakovljević,s.r. Svetlana Tomić Jokić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
