Kzz 120/2017 nezakonit dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 120/2017
14.02.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević- Dičić, predsednika veća, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović, Radoslava Petrovića i Milunke Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela uvrede iz člana 170. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Rada Milutinovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Ivanjici K 59/14 od 10.10.2016. godine i Višeg suda u Čačku Kž 6/17 od 12.01.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 14.02.2017. godine, jednoglasno je, doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Rada Milutinovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Ivanjici K 59/14 od 10.10.2016. godine i Višeg suda u Čačku Kž 6/17 od 12.01.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici K 59/14 od 10.10.2016. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ za koje mu je izrečena sudska opomena. Tom presudom na osnovu odredbe člana 265. stav 3. u vezi člana 261. stav 2. ZKP, okrivljeni je obavezan da privatnom tužiocu BB naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 144.480,00 dinara, a da u korist budžetskih sredstava suda na ime paušala plati iznos od 7.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Tom presudom okrivljena VV na osnovu odredbe člana 423. tačka 2. ZKP oslobođena je od optužbe da je izvršila krivično delo uvrede iz člana 170. stav 1. KZ, a privatni tužilac BB na osnovu odredbe člana 265. stav 3. u vezi člana 261. stav 2. ZKP, obavezan je da okrivljenoj VV naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 88.312,50 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Višeg suda u Čačku Kž 6/17 od 12.01.2017. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe branioca okrivljenog AA i punomoćnika privatnog tužioca BB i presuda Osnovnog suda u Ivanjici K 59/14 od 10.10.2016. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Rade Milutinović, bez navođenja osnova pobijanja, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pravnosnanu presudu u osuđujućem delu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Nakon što je primerke zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu odredbe člana 488. stav 1. ZKP dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu odredbe člana 490. ZKP, o kojoj, shodno odredbi člana 488. stav 2. ZKP stranke nije obaveštavao jer nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća, Vrhovni kasacioni sud je nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, je neosnovan.

Branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ne ukazuje konkretno ni na jednu povredu zakona iz člana 485. stav 4. ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, preko branioca, a iz obrazloženja zahteva i navoda da se presuda zasniva na izveštaju Policijske stanice u Ivanjici od 25.01.2016. godine, na kom dokazu se presuda ne može zasnivati jer isti sadrži izjavu okrivljenog AA koja je od njega uzeta protivno odgovarajućim odredbama ZKP, zbog čega bi isti morao biti izdvojen iz spisa predmeta, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, proizilazi da zahtev podnosi zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP.

Iznete navode zahteva, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.

Naime, iako se u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti osnovano ukazuje da izveštaj PS Ivanjica od 25.01.2016. godine nije mogao biti korišćen kao dokaz, jer je sastavljen suprotno odredbi člana 288. stav 8. ZKP, zbog čega isti nije ni mogao biti predočen svedoku GG i zbog čega je morao biti izdvojen iz spisa predmeta, što u toku postupka nije učinjeno, Vrhovni kasacioni sud neosnovanim ocenjuje navode iz zahteva branioca okrivljenog da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, obzirom da se pravnosnažne presude pored ovog dokaza zasnivaju i na drugim dokazima i to iskazima svedoka DD i ĐĐ, pa je očigledno da bi i bez navedene službene beleške bila doneta ista presuda.

Kod ocene ovog navoda, zahteva branioca okrivljenog AA, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu činjenicu da je povreda krivično-procesnog zakona o kojoj je reč, sada propisana kao relativno bitna povreda odredaba krivičnog postupka, koja može uticati na zakonitost presude samo ako se ista zasniva isključivo na nezakonitom dokazu, što konkretno nije slučaj.

Rukovođen iznetim razlozima, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                       Predsednik veća-sudija

Jelena Petković-Milojković,s.r.                                                                                                              Radmila Dragičević-Dičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić