
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1248/2025
15.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Slobodana Velisavljevića i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga u saizvršilaštvu iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Gorana Brdara, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Kragujevcu Kpp-24/25 od 15.07.2025. godine i Kv-196/25 od 22.07.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 15.10.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Gorana Brdara, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Kragujevcu Kpp-24/25 od 15.07.2025. godine i Kv-196/25 od 22.07.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem sudije za prethodni postupak Višeg suda u Kragujevcu Kpp-24/25 od 15.07.2025. godine prema okrivljenima AA i BB je, zbog postojanja osnovane sumnje da su izvršili krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga u saizvršilaštvu iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. KZ, produžen pritvor na osnovu zakonskog razloga predviđenog članom 211. stav 1. tačka 3) ZKP, a koji pritvor je okrivljenima određen rešenjem sudije za prethodni postupak Višeg suda u Kragujevcu Kpp-24/25 od 18.06.2025. godine i računa im se počev od 15.07.2025. godine, te je određeno da pritvor okrivljenima po tom rešenju može trajati najduže 30 dana.
Rešenjem Višeg suda u Kragujevcu Kv-196/25 od 22.07.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenih AA i BB, koje su izjavljene protiv rešenja sudije za prethodni postupak Višeg suda u Kragujevcu Kpp-24/25 od 15.07.2025. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Goran Brdar, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, te da preinači nižestepena pobijana rešenja tako što će prema okrivljenom AA ukinuti pritvor i naložiti da se isti odmah pusti na slobodu ili da ukine pobijana rešenja i spise predmeta vrati na ponovno odlučivanje Višem sudu u Kragujevcu. Branilac okrivljenog je podneo i blagovremenu dopunu zahteva za zaštitu zakonitosti, zbog iste povrede i sa identičnim predlogom kao u podnetom zahtevu, a u prilog dopune je dostavio odluke Apelacionog suda u Beogradu, Apelacionog suda u Kragujevcu i Višeg suda u Čačku, koje po njemu ukazuju da je pobijanim rešenjima učinjena povreda zakona koja je od značaja za pravilnu i ujednačenu primenu prava.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP predviđeno je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti ističe povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP koja je opšteg karaktera, pri čemu formalno ne opredeljuje nijednu povredu zakona u smislu stava 4. člana 485. ZKP, već u podnetom zahtevu samo navodi da je sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, budući da pobijana rešenja nemaju razloge o bitnoj činjenici kako je protek vremena od momenta određivanja pritvora prema okrivljenom pa do njegovog produženja uticao na mogućnost da okrivljeni ukoliko se nađe na slobodi ponovi krivično delo, niti su dati razlozi vezano za ličnost okrivljenog, kao ni razlozi u pogledu toga da li je opasnost da će okrivljeni u kratkom vremenskom periodu ponoviti krivično delo izgubila ili nije izgubila na intenzitetu i značaju od momenta određivanja pritvora prema okrivljenom do momenta produženja pritvora, a koji razlozi po braniocu moraju biti posebno dati pri donošenju svake pojedinačne odluke o produženju pritvora, već je sud samo ponovio iste formulacije koje su već navedene u ranije donetom rešenju o određivanju pritvora prema okrivljenom, a koji navodi branioca okrivljenog bi po nalaženju ovoga suda predstavljali bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP. Pored toga, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu navodi i da drugostepeni sud nije u obrazloženju drugostepenog rešenja ocenio sve žalbene navode branioca okrivljenog, a koji navodi branioca bi po nalaženju ovoga suda predstavljali povredu odredbe člana 460. stav 1. ZKP.
Osim toga, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu osporava ocenu suda o postojanju u konkretnom slučaju zakonskog osnova predviđenog odredbom člana 211. stav 1. tačka 3) ZKP za produženje pritvora prema okrivljenom AA, osporavajući ocenu suda da u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje ukazuju da će okrivljeni u kratkom vremenskom periodu ponoviti krivično delo, uz polemisanje pri tome sa razlozima koje je sud dao u obrazloženjima pobijanih rešenja i davanje sopstvenih razloga koji po braniocu ukazuju da ne postoje konkretne okolnosti koje bi opravdale sumnju da će okrivljeni u kratkom vremenskom periodu ponoviti krivično delo, kao i da će produženje pritvora prema okrivljenom uticati na nesmetano vođenje predmetnog krivičnog postupka.
Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog nižestepena rešenja pobija zbog povreda odredaba člana 438. stav 2. tačka 2) i člana 460. stav 1. ZKP, uz osporavanje ocene suda o postojanju u konkretnom slučaju zakonskog osnova predviđenog odredbom člana 211. stav 1. tačka 3) ZKP za produženje pritvora prema okrivljenom AA i polemisanje sa razlozima koje je sud dao za svoju odluku u obrazloženjima pobijanih rešenja, a što sve ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.
Iz napred iznetih razloga Vrhovni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Gorana Brdara odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
