Kzz 1249/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1249/2014
24.12.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radmile Dragičević-Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu osuđenog Z.G., zbog krivičnog dela davanje lažnog iskaza iz člana 335. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca osuđenog – advokata D.I., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu X Su br.71/14 od 26.08.2014. godine i Apelacionog suda u Beogradu Su X 122/14 od 03.10.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 24. decembra 2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Z.G. – advokata D.I., podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu X Su br.71/14 od 26.08.2014. godine i Apelacionog suda u Beogradu Su X 122/14 od 03.10.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu X Su br.71/14 od 26.08.2014. godine, odbijen je kao neosnovan predlog osuđenog Z.G. podnet preko advokata D.I., da izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 11 meseci, na koju je osuđen presudom Posebnog odeljenja Višeg suda u Beogradu KPo1 br.61/2011 od 19.01.2012. godine, koja je postala pravnosnažna 08.11.2013. godine, izvrši bez napuštanja prostorija u kojima stanuje.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Su X 122/14 od 03.10.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca osuđenog Z.G. – advokata D.I., izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu X Su br.71/14 od 26.08.2014. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac osuđenog Z.G. – advokat D.I., zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), konkretno zbog povreda odredaba člana 174e Zakona o izvršenju izvršnih sankcija (''Službeni glasnik RS'', br. 85/2005 ... 31/2011) i člana 45. stav 5. Krivičnog zakonika (''Službeni glasnik RS'', br. 85/2005 ... 108/2014) u vezi sa članom 36. stav 1. Ustava Republike Srbije, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i preinači pobijano rešenje tako što će odobriti osuđenom da se izrečena kazna izvrši bez napuštanja prostorija u kojima stanuje, ili da ukine pobijana rešenja i predmet vrati Višem sudu u Beogradu na ponovno odlučivanje ili da ukine samo rešenje Apelacionog suda u Beogradu Su X 122/14 od 03.10.2014. godine i predmet vrati Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno odlučivanje, uz istovremeni zahtev da shodno odredbi člana 488. stav 2. ZKP bude obavešten o održavanju sednice veća.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao da zahtev valja odbaciti, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, član 438. stav 1. tač. 1. i 4. i tačka 7. do 10. i stav 2. tačka 1, član 439. tačka 1. do 3. i član 441. st. 3. i 4. ZKP.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

U konkretnom slučaju, branilac osuđenog je u zahtevu kao razlog podnošenja samo formalno označio da je ''na činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj odluci pogrešno primenjen zakon, pozivajući se na povredu odredaba člana 174e Zakona o izvršenju krivičnih sankcija i člana 45. stav 5. Krivičnog zakonika u vezi sa odredbom člana 36. stav 1. Ustava Republike Srbije, a što bi predstavljalo povredu zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom i braniocu. Međutim, u obrazloženju zahteva branilac navodi da prilikom donošenja odluke sud nije u dovoljnoj meri cenio okolnosti na kojima je predlog zasnovan – porodična situacija i zdravstveno stanje osuđenog, već je cenio vrstu i težinu dela, način izvršenja, te profesiju i stepen krivice osuđenog, iz kojih navoda proizilazi da branilac zahtevom za zaštitu zakonitosti u suštini osporava ocenu suda o činjenicama od kojih zavisi primena odredaba člana 45. stav 5. Krivičnog zakonika, a što predstavlja činjenično pitanje, a ne povredu zakona, jer prilikom donošenja pobijanog rešenja nisu prekoračena ovlašćenja koja sud ima po odredbama člana 45. stav 5. KZ i člana 174e Zakona o izvršenju krivičnih sankcija.

Pored toga, branilac u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da ni prvostepeni, a ni drugostepeni sud, u pobijanim rešenjima, nisu izneli jasne razloge na kojima su zasnovali odluku da se odbije predlog osuđenog Z.G. da izrečenu kaznu zatvora izvrši bez napuštanja prostorija u kojima stanuje, posebno kada se ima u vidu da su o istom predlogu osuđenog D.K. odlučili pozitivno, a što bi predstavljalo povredu iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP, zbog koje nije dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenima i njihovim braniocima, shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP.

Čak i u slučaju postojanja sumnje na nejednako postupanje suda u oceni istovetnih činjenica od kojih zavisi odluka da li će se kazna zatvora izvršiti bez napuštanja prostorija u kojima osuđeni stanuje, obzirom da se radi o oceni činjenica od kojih zavisi odluka suda o načinu izvršenja kazne zatvora, to ovi navodi ne mogu biti predmet razmatranja po zahtevu za zaštitu zakonitosti, jer u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne predstavljaju razlog zbog kojeg je dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenima i njihovim braniocima, a zbog povrede zakona.

Kako je, dakle, u podnetom zahtevu samo formalno označena povreda zakona, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenima i braniocima okrivljenih, dok se suštinski ukazuje na nedozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca osuđenog Z.G. odbacio na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP.

Sa svega izloženog, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                                              Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                         Nevenka Važić, s.r.