Kzz 1261/2016 prekoračenje optužbe

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1261/2016
02.03.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela utaja iz člana 207. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Vlastimira Midića iz ..., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 17K.br.7685/10 od 25.11.2015. godine i Višeg suda u Nišu Kž1 br. 246/16 od 17.05.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 02.03.2017. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Vlastimira Midića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 17K.br.7685/10 od 25.11.2015. godine i Višeg suda u Nišu Kž1 br. 246/16 od 17.05.2016. godine, kao neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti u ostalom delu odbacuje kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu 17K.br.7685/10 od 25.11.2015. godine, okrivljena AA, oglašena je krivom za krivično delo utaja iz člana 207. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika (KZ) i izrečena joj je uslovna osuda tako što joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6-šest meseci, koja se neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od 2-dve godine po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo i osuđena je na novčanu kaznu u određenom iznosu od 100.000,00 (stohiljada) dinara koju je okrivljena dužna da plati u roku od 3-tri meseca, a ako to ne učini sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Istom presudom odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret okrivljene, s tim da će o njihovoj visini sud odlučiti posebnim rešenjem, dok je oštećeni BB radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnicu.

Viši sud u Nišu, presudom Kž1br.246/16 od 17.05.2016. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu branioca okrivljene AA, advokata Vlastimira Midića i potvrdio presudu Osnovnog suda u Nišu 17K-br-7685/10 od 25.11.2015. godine.

Branilac okr. AA, adv. Vlastimir Midić, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede zakona- član 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da se pobijane presude ukinu i predmet vrati istom sudu na ponovnu odluku.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. AA je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, dok je u ostalom delu zahtev nedozvoljen.

Neosnovano branilac okrivljene u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanom pravnosnažnom presudom, izmenom iznosa vrednosti predmetne mašine navedenog u optužnom aktu, a koji sud nije ovlašćen da menja ni naviše ni naniže, prekoračena optužba i učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.

Nasuprot izloženim navodima zahteva, sud je ovlašćen da menja opis dela iz optužnog akta ukoliko učinjenom izmenom ne izlazi iz okvira činjenica i okolnosti koje su osnov optužbe, a iz kojih proizilaze zakonska obeležja određenog krivičnog dela. Shodno rečenom, izmena vrednosti utajene stvari u konkretnom slučaju (mašine za flekso štampu marke „...“), koja je u pobijanoj presudi, saglasno činjeničnom stanju utvrđenom veštačenjem, određena u iznosu (826.170,00 dinara) nižem od onog navedenog u optužnom aktu (1.200.000,00 dinara) kao zakonskog obležja krivičnog dela za koje je okrivljena optužena, ne predstavlja prekoračenje optužbe na štetu okrivljene i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP. To pravilno zaključuje i drugostepeni sud, ocenjujući kao neosnovanu žalbu branioca okrivljene u delu u kojem je izjavljena zbog iste povrede zakona o kojoj je ovde reč, a za koju ocenu je na strani 2. stav poslednji i strani 3. stav prvi svoje presude, dao jasne i pravilne razloge, koje prihvata Vrhovni kasacioni sud i na iste upućuje (član 491. stav 2. ZKP).

Navodima zahteva da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena povreda zakona „iz čl. 438. st. 2“ jer su dati razlozi potpuno nejasni i protivrečni što presude čini nerazumljivim i što u pogledu bitnih činjenica sud ne daje nikakve razloge, branilac okrivljene ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, dok navodima o učinjenoj povredi zakona „iz istog čl.st. 3“ zbog pogrešne primene odredbe člana 16 u pogledu ocene izvedenih dokaza, branilac okrivljene ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP.

Kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljene ističe i povredu zakona usled pogrešne primene odredebe člana 207. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ, ali se navodi zahteva s tim u vezi svode na osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog u pobijanoj pravnosnažnoj presudi, pošto branilac, iznoseći stav o nepostojanju u radnji okrivljene elemenata krivičnog dela za koje je osuđena, negira postojanje namere okrivljene da pribavi protivpravnu imovinsku korist i nanese štetu radnji oštećenog BB i osporava verodostojnost iskaza oštećenog i ocenu suda tok dokaza i odbrane okrivljene, kao i činjenična utvrđenja i zaključke suda zasnovane na toj oceni, a u pogledu činjenica i okolnosti (obeštećenja oštećenog za predmetnu mašinu ustupanjem istom drugih mašina koje su vlasništvo okrivljene), kojima je odbrana dokazivala nepostojanje navedene namere okrivljene.

Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP, koja propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno branilac okrivljenog u granicama prava koja u postupku ima okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP) mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažen odluke suda ili javnog tužioca i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tač. 2) i 3) ZKP, kao ni zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. AA u delu kojem je podnet iz navedenih razloga, nedozvoljen.

Iz svih iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP u delu kojim je zahtev odbijen kao neosnovan, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen.

Zapisničar                                                                                                                                             Predsednik veća-sudija

Nataša Banjac,s.r.                                                                                                                               Janko Lazarević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić