Kzz 1263/2021 troškovi krivičnog postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1263/2021
30.11.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Nevenke Važić i Dubravke Damjanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Aleksandre Tešić, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Šapcu K 503/19 od 25.05.2021. godine i Kv 427/21 od 08.11.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 30.11.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

USVAJA SE kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, pa se UKIDAJU pravnosnažna rešenja Osnovnog suda u Šapcu K 503/19 od 25.05.2021. godine i Kv 427/21 od 08.11.2021. godine i predmet vraća Osnovnom sudu u Šapcu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Šapcu K 505/19 od 25.05.2021. godine, okrivljeni AA je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati i to: Osnovnom sudu u Šapcu iznos od 123.780,00 dinara i Osnovnom javnom tužilaštvu u Šapcu iznos od 9.000,00 dinara, sve u roku od 30 dana po prijemu rešenja, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Rešenjem Osnovnog suda u Šapcu Kvm 427/21 od 08.11.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog, izjavljena protiv prvostepenog rešenja.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog AA, advokat Aleksandra Tešić, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. u vezi člana 262. stav 1. i stav 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine oba pobijana rešenja ili samo drugostepeno rešenje i spise predmeta vrati Osnovnom sudu u Šapcu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, pa je održao sednicu veća, o kojoj shodno članu 488. stav 2. ZKP, nije obavestio javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, na kojoj sednici je razmotrio spise predmeta sa rešenjima protiv kojih je zahtev podnet, te je po oceni navoda i predloga u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je osnovan.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da se osnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje da je pobijanim pravnosnažnim rešenjima povređen zakon iz člana 441. stav 4. u vezi člana 261. stav 1. i stav 2. ZKP, na štetu okrivljenog.

Iz spisa predmeta proizlazi, da je okrivljeni AA, pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Šapcu K 103/2019 od 29.05.2020. godine, oglašen krivim zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri meseca u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 30.04.2019. godine do 02.08.2019. godine. Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati sudu na ime paušala iznos od 2.000,00 dinara i na ime troškova krivičnog postupka iznos od 6.035,49 dinara, te je određeno da će sud naknadnim rešenjem nakon pravnosnažnosti presude obavezati okrivljenog da naknadi troškove angažovanja branioca po službenoj dužnosti. Navedena presuda postala je pravnosnažna donošenjem presude Višeg suda u Šapcu Kž1 192/20 od 27.08.2020. godine kojom je odbijena kao neosnovana žalba branioca okrivljenog, a prvostepena presuda potvrđena.

Odlučujući o zahtevu branioca po službenoj dužnosti okrivljenog, advokata Aleksandre Tešić, za naknadu troškova krivičnog postupka, istaknutom u podnesku od 28.10.2020. godine, Osnovni sud u Šapcu je rešenjem K 503/19 od 17.02.2021. godine utvrdio da nagrada branioca iznosi i to: za radnje preduzete pred sudom – 122.500,00 dinara, koji iznos se isplaćuje iz budžetskih sredstava suda i za radnje preduzete pred Osnovnim javnim tužilaštvom u Šapcu – 9.000,00 dinara, koji iznos se isplaćuje iz budžetskih sredstava tužilaštva. Navedeno rešenje postalo je pravnosnažno dana 16.03.2021. godine.

Nakon toga, Osnovni sud u Šapcu je pravnosnažnim rešenjem K 503/19 od 25.05.2021. godine, obavezao okrivljenog da na ime troškova krivičnog postupka plati i to: Osnovnom sudu Šapcu iznos od 123.780,00 dinara i Osnovnom javnom tužilaštvu u Šapcu iznos od 9.000,00 dinara. Krivično veće prvostepenog suda je odlučujući o žalbi branioca okrivljenog, izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja istu odbilo kao neosnovanu pobijanim drugostepenim rešenjem.

Odredbom člana 264. stav 1. ZKP, propisano je da kada sud okrivljenog oglasi krivim, izreći će u presudi da je dužan da naknadi troškove krivičnog postupka.

Odredbom člana 262. stav 1. ZKP, propisano je da će se u svakoj presudi ili rešenju koje odgovara presudi odlučiti ko će snositi troškove postupka i koliko oni iznose, dok je stavom 2. istog člana, određeno da će predsednik veća ili sudija pojedinac, ako nedostaju podaci o visini troškova, doneti posebno rešenje kada se ti podaci pribave.

U konkretnom slučaju sud je navedenom prvostepenom presudom pravnosnažno odlučio o troškovima krivičnog postupka, tako što je okrivljenog obavezao da plati pored sudskog paušala i troškove krivičnog postupka, nastale pred sudom, u iznosu od 6.035,49 dinara, a javni tužilac se nije žalio na presudu u tom delu, tako da je ista postala pravnosnažna dana 27.08.2020. godine.

Dakle, navedenom pravnosnažnom presudom sud nije obavezao okrivljenog na naknadu troškova odbrane po službenoj dužnosti i troškova dovođenja okrivljenog, iako je prema odredbi člana 262. stav 1. ZKP, bio u obavezi da odluči ko će snositi i te troškove, već je samo u izreci presude konstatovao da će naknadnim rešenjem nakon pravnosnažnosti presude okrivljenog obavezati da naknadi troškove angažovanja branioca po službenoj dužnosti.

Stoga, sud nije mogao posebnim rešenjem odlučivati ko je obavezan da snosi troškove postupka, već je shodno odredbi člana 262. stav 2. ZKP, mogao da odluči samo o visini troškova krivičnog postupka, a o čijoj obavezi naknade je već odlučeno pravnosnažnom presudom. Nedostatak podataka o visini tih troškova ne oslobađa sud obaveze da presudom odluči ko je obavezan da ih plati, a posebnim rešenjem odlučuje samo o njihovoj visini kada se ti podaci pribave.

Sledstveno iznetom, osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje da je Osnovni sud u Šapcu time što je posebnim rešenjem obavezao okrivljenog da naknadi troškove krivičnog postupka koji se odnose na nagradu branioca po službenoj dužnosti i troškove dovođenja povredio zakon iz člana 441. stav 4. u vezi člana 262. stav 1. i stav 2. ZKP, s obzirom na to da je o troškovima krivičnog postupka već odlučeno pravnosnažnom presudom.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je usvojio kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog i na osnovu člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP ukinuo pobijana pravnosnažna rešenja i spise predmeta vratio Osnovnom sudu u Šapcu na ponovno odlučivanje. U ponovnom postupku sud će otkloniti povredu zakona na koju je ukazano ovom presudom, nakon čega će biti u mogućnosti da donese pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Predsednik veća-sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić