
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1308/2025
18.11.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Bojane Paunović i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Jugoslava Vukajlovića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Brusu 1K.br. 84/2024 od 20.11.2024. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 63/25 od 23.05.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 18.11.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJU SE kao nedozvoljeni zahtevi za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Jugoslava Vukajlovića, podneti protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Brusu 1K.br. 84/2024 od 20.11.2024. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 63/25 od 23.05.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Brusu 1K.br. 84/2024 od 20.11.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ, izrečena mu je uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od godinu dana od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 6 meseci od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, a ukoliko to ne učini u ostavljenom roku, sud će je zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Od okrivljenog je oduzeta imovinska korist u skladu sa članom 92. KZ i odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Višeg suda u Kruševcu Kž1 63/25 od 23.05.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Brusu 1K.br. 84/2024 od 20.11.2024. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahteve za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Jugoslav Vukajlović, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.
Vrhovni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta sa zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog, pa je našao:
Zahtevi za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Jugoslava Vukajlovića su nedozvoljeni.
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje (član 485. stav 1. ZKP), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP mora se dostaviti odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i postupku pred apelacionim sudom – član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.
U zahtevima za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog označava povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, koja je zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca. Međutim, obrazlažući navedenu povredu zakona branilac – advokat Jugoslav Vukajlović u suštini ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP, osporavajući činjenične zaključke suda vezane za postojanje prevarne namere kod okrivljenog i umišljaja, iznoseći genezu postupanja kako okrivljenog, tako i oštećenog, i na svojim činjeničnim zaključcima drugačijim od onih utvrđenih u pobijanim presudama iznosi stav da u radnjama okrivljenog nema elemenata krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ za koje je pravnosnažnim presudama okrivljeni oglašen krivim.
Pored iznetog, obrazlažući povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP branilac istovremeno ukazuje i na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP navodima da je nerazumljivo iz izreke kako je okrivljeni doveo radnicu oštećenog u zabludu 01.06.2018. godine na taj način što joj nije saopštio činjenicu koja je nastupila 1,5 meseci posle tog datuma, a da je još manje razumljivo kako je okrivljeni oštećenog održavao u zabludi 3,5 meseca pošto je pred tim istim oštećenim dao izjavu da je došlo do promene okolnosti.
Međutim, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP i povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek - zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog čega je Vrhovni sud, zahteve za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Jugoslava Vukajlovića ocenio kao nedozvoljene.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
