Kzz 13/2017 razlikovanje radnji izvršenja krivičnog dela iz čl. 246 st. 1 KZ i 246a st. 1 KZ; odbijen zahtev

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 13/2017
06.02.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, Veska Krstajića i Maje Kovačević-Tomić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vladimira Jankovića iz ..., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kragujevcu 3K-86/14 od 11.05.2016. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1- 1500/16 od 29.11.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 06.02.2017. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vladimira Jankovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kragujevcu 3K-86/14 od 11.05.2016. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1- 1500/16 od 29.11.2016. godine kao neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti u ostalom delu odbacuje kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Kragujevcu 3K-86/14 od 11.05.2016. godine, između ostalih, okrivljeni AA, izrekom pod tačkom 1. oglašen je krivim za krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. Krivičnog zakonika (KZ) i osuđen na novčanu kaznu u određenom iznosu od 100.000,00 (stohiljada) dinara, koju je dužan da plati sudu u roku od 3 meseca po pravnosnažnosti presude, a ako okrivljeni ne plati novčanu kaznu u ostavljenom roku sud će istu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti 1 dan zatvora, s tim da se okr. AA u novčanu kaznu uračunava vreme provedeno u pritvoru od 04.09.2013. godine do 04.10.2013. godine, i to tako što se svaki dan proveden u pritvoru izjednačava sa 1.000,00 dinara novčane kazne. Istom presudom, prema okr. AA izrečena je mera bezbednosti oduzimanja predmeta po potvrdi o privremeno oduzetim predmetima PU Kragujevac i okr. AA obavezan je na plaćanje troškova krivičnog postupka sudu i to na ime paušala iznos od 4.000,00 dinara u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok će o ostalim troškovima sud odlučiti posebnim rešenjem.

Apelacioni sud u Kragujevcu, presudom Kž1-1500/16 od 29.11.2016. godine, odbio je kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Kragujevcu i branioca okr. AA, adv. Vladimira Jankovića i presudu Višeg suda u Kragujevcu 3K-86/14 od 11.05.2016. godine, potvrdio.

Branilac okr. AA, adv. Vladimir Janković, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i preinači nižestepene presude tako što će okr. AA osloboditi od optužbe ili da ukine presudu Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1- 1500/16 od 29.11.2016. godine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da ukine i presudu Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-1500/16 od 29.11.2016. godine i presudu Višeg suda u Kragujevcu 3K-86/14 od 11.05.2016. godine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje i odluku, ali drugom veću, kao i sa predlogom da bude obavešten i pozvan na sednicu veća Vrhovnog kasacionog suda u smislu člana 488. stav 2. ZKP.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. AA je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, dok je isti zahtev u ostalom delu nedozvoljen.

Branilac okr. AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su prvostepeni i drugostepeni sud učinili povredu zakona na štetu okrivljenog, pozivajući se pri tom na opštu odredbu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, bez opredeljenja o kojoj tačno povredi zakona je reč. S tim u vezi, branilac okrivljenog navodi da je povreda zakona učinjena donošenjem osuđujuće presude za krivično delo iz člana 246a stav 1. KZ za koje okr. AA nije ni optužen i da je u situaciji kada nije dokazana radnja okrivljenog trgovine opojnom drogom kao radnja izvršenja i obeležje krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ za koje je optužen, sud bio dužan da okrivljenog oslobodi od optužbe za to krivično delo, a da su suprotnim postupanjem i utvrđenjem drugačije namere okrivljenog u pogledu držanja predmetne opojne droge, od one za koju je optužen, prvostepeni i drugostepeni sud povredili princip objektivnog identiteta optužbe i presude i prekoračili optužbu, iz čega proizilazi da branilac okrivljenog ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Prekoračenje optužbe na štetu okrivljenog podrazumeva izmenu činjeničnog opisa radnje okrivljenog izvršenja krivičnog dela koji je predstavljen u optužnom aktu, dodavanjem više kriminalnih aktivnosti, odnosno veće kriminalne volje okrivljenog, kojim se otežava njegov položaj u pogledu pravne ocene dela ili sankcije. To ovde nije slučaj, jer je radnja okrivljenog (neovlašćeno držanje opojne droge heroin u količini od 2,32 grama) opisana u izreci prvostepene presude istovetno opisu u optužnom aktu i saglasno činjenici utvrđenoj na osnovu odbrane okrivljenog, u njegovu korist, pa je preciziranjem da je predmetnu opojnu drogu držao za sopstvenu upotrebu, a ne u nameri prodaje za koju je optužen i njenim izostavljanjem kao i radnje okrivljenog prodaje opojne droge otklonjen osnov teže pravne kvalifikacije dela okrivljenog, kako sve pravilno nalazi drugostepeni sud povodom ocene o neosnovanosti žalbenih navoda branioca kojima je ukazivano na istu povredu zakona (strana 4 stav drugi drugostepene presude). Stoga su neprihvatljivi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okr. AA kojima se ukazuje da je na štetu okrivljenog prekoračena optužba i učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.

Kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okr. AA ističe i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP koja je, prema navodima zahteva, učinjena propustom suda da primeni pravila o teretu dokazivanja i da na osnovu ocene izvedenih dokaza utvrdi da je optužba ostala nedokazana i donese oslobađajuću presudu, a sve to iz razloga što tužilac nije ponudio dokaze da je predmetna opojna droga u količini od 2,32 grama namenjena daljoj prodaji i što sud nije ovlašćen da u pogledu namere okrivljenog držanja opojne droge izlazi iz činjeničnog okvira datog u optužnom aktu.

Takođe, branilac okrivljenog ukazuje na povredu iz člana 485. stav 2. ZKP, a iz navoda zahteva s tim u vezi, da drugostepeni sud nije dao sopstvene razloge za ocenu navoda i argumenata žalbe branioca izjavljene protiv prvostepene presude već primenio metodu inkorporacije razloga prvostepenog suda, proizilazi da branilac okrivljenog ukazuje na povredu odredbe člana 460. stav 1. ZKP.

Međutim, odredbom člana 485. stav 4. ZKP koja propisuje razloge zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3) i člana 460. stav 1. ZKP, pa je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. AA u delu kojem je podnet iz navedenih razloga, nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP u odnosu na deo zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okr. AA koji je odbijen kao neosnovan, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, u odnosu na deo zahteva koji je odbačen kao nedozvoljen.

Zapisničar                                                                                                                        Predsednik veća-sudija

Nataša Banjac,s.r.                                                                                                           Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić