
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 136/2014
06.03.2014. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu osuđenog V.M., zbog krivičnog dela razbojništva iz člana 206. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca osuđenog V.M., adv. N.R., adv. D.G. i adv. O.P., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž3 br.24/13 od 24.09.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.5987/12 od 12.03.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 06.03.2014. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca osuđenog V.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž3 br.24/13 od 24.09.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.5987/12 od 12.03.2013. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu K br.2180/11 od 17.01.2012. godine okrivljeni V.M. je na osnovu člana 355. tačka 2. ZKP oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo razbojništva iz člana 206. stav 1. KZ i krivično delo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.5987/12 od 12.03.2013. godine uvažavanjem žalbe Osnovnog javnog tužioca u Kragujevcu preinačena je presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K br.2180/11 od 17.01.2012. godine samo u tački 1 izreke pa je okrivljeni V.M. oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela razbojništva iz člana 206. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dve godine u koju kaznu mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 17.10.2007. godine do 27.11.2007. godine.
Navedenom presudom obavezan je okrivljeni V.M. da oštećenom F. doo Č. na ime imovinsko pravnog zahteva isplati novčani iznos od 3.000,00 dinara shodno odredbi člana 206. stav 2. ZKP u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, a okrivljeni obavezan da sudu plati na ime paušala novčani iznos od 10.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, kao i troškove krivičnog postupka čiju visinu će utvrditi prvostepeni sud posebnim rešenjem.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž3 br.24/13 od 24.09.2013. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Kragujevcu i branioca okrivljenog V.M. i presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.5987/12 od 12.03.2013. godine potvrđena.
Protiv presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Kž3 br.24/13 od 24.09.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.5987/12 od 12.03.2013. godine branioci osuđenog V.M., adv. N.R., adv. D.G. i adv. O.P., podneli su zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, a na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude ili da pobijane presude ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 486. i 487. ZKP-a, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a, dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioce, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudom protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca osuđ. V.M. je neosnovan.
Branioci osuđenog V.M. u zahtevu navode da se pobijane presude zasnivaju na dokazu na kome se po odredbama ZKP presude ne mogu zasnivati – na prepoznavanju okrivljenog od strane oštećene J.J., koje je u policiji obavljeno suprotno odredbi člana 104. stav 1. tada važećeg ZKP kao i na iskazima oštećene tokom postupka kojoj je još prilikom prvog prepoznavanja na nezakonit način sugerisano na okrivljenog kao učinioca krivičnog dela.
Iznete navode zahteva, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim. Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, drugostepeni sud je u svojoj presudi dao jasne i dovoljne razloge zbog kojih je našao da je iskaz oštećene J.J. dat u prethodnom postupku, i na glavnim pretresima iscrpan, detaljan i jasan, kao i zbog čega ga je prihvatio da je dokaz prepoznavanja lica u PU Kragujevac na zapisniku Ku 785/07 od 15.10.2010. godine verodostojan. Navodi sadržani u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca osuđenog V.M. neosnovano su isticani i u žalbi izjavljenoj protiv drugostepene presude, a trećestepeni sud je našao da su žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude dao jasne i dovoljne razloge za stav da je iskaz oštećene J.J. dokaz na kome se prema odredbama ZKP može zasnivati presuda. Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata razloge date od strane drugostepenog i trećestepenog suda, i u smislu člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.
Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. st. 1. i 2. ZKP-a.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Tatjana Milenković, s.r. Dragiša Đorđević, s.r.