Kzz 138/2026 2.4.1.21.1.2.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 138/2026
10.02.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Vidić Manastirac Vidosave, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici 1Kv-159/25 od 22.10.2025. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1Kž2-542/25 od 08.12.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 10.02.2026. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Vidić Manastirac Vidosave, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici 1Kv-159/25 od 22.10.2025. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1Kž2-542/25 od 08.12.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici 1Kv-159/25 od 22.10.2025. godine, u stavu I, stavljeno je van snage rešenje vanpretresnog veća Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici Posl.br. 1Kv-159/25 od 16.07.2025. godine sa klauzulom pravnosnažnosti od 12.08.2025. godine. U stavu II istog rešenja odbijen je kao neosnovan zahtev osuđenog AA za utvrđivanje da je nastupila zakonska rehabilitacija osuda po pravnosnažnim presudama Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K-1159/13 od 14.02.2014. godine i K-477/19 od 14.01.2020. godine.

Rešenjem Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1Kž2-542/25 od 08.12.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici 1Kv-159/25 od 22.10.2025. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog AA - advokat Vidić Manastirac Vidosava, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijana rešenja ukine i „održi na snazi pravnosnažno rešenje Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici 1Kv-159/25 od 16.07.2025. godine“ i obaveže Osnovni sud u Sremskoj Mitrovici da podnosiocu zahteva naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 150.000,00 dinara, na ime sastava žalbe i zahteva za zaštitu zakonitosti.

Vrhovni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim rešenjima protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanim rešenjima učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, jer je o zahtevu osuđenog za rehabilitaciju veće Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici već jednom odlučilo rešenjem 1Kv-159/25 dana 16.07.2025. godine koje je postalo pravnosnažno dana 12.08.2025. godine, obzirom da protiv istog žalbu niko od stranaka nije izjavio. Po stavu odbrane, veće Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici nije moglo rešenjem 1Kv-159/25 od 22.10.2025. godine da odlučuje o rehabilitaciji osuđenog lica AA i brisanju osuda po pravnosnažnim presudama Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K-1159/13 od 14.02.2014. godine i Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K-477/19 od 14.01.2020. godine zato što je ta stvar već pravnosnažno presuđena. Veće je već jednom o tome odlučivalo, donelo odluku i ne može ponovo o istoj stvari da odlučuje i donosi novu odluku, a posebno ne na štetu osuđenog.

Međutim, po nalaženju Vrhovnog suda, ovi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog su neosnovani, a ovo iz sledećih razloga:

Iz spisa predmeta proizlazi da je rešenjem veća iz člana 21. stav 4. ZKP Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici 1Kv-159/25 od 16.07.2025. godine usvojen zahtev okrivljenog AA iz ... i utvrđeno da je po zakonu nastupila rehabilitacija osuda izrečenih pravnosnažnim presudama Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K-1159/13 od 14.02.2014. godine i K-477/19 od 14.01.2020. godine, te naloženo PU u Sremskoj Mitrovici kao organu za vođenje kaznene evidencije da po pravnosnažnosti rešenja izvrši brisanje navedenih osuda. Navedeno rešenje postalo je pravnosnažno 12.08.2025. godine. Dana 02.10.2025. godine PU u Sremskoj Mitrovici – Odsek za analitiku dostavio je Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici podnesak od 30.09.2025. godine kojim je sud obavešten da prilikom dostavljanja izvoda iz kaznene evidencije za lice AA u istom nije prikazan tačan podatak, odnosno u istom nedostaju podaci o opozivu uslovne osude izrečene presudom K 477/19, jer je presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici 2K-332/20 okrivljeni AA oglašen krivim zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 meseci i opozvana je uslovna osuda izrečena presudom K-477/19 od 14.01.2020. godine i kazna zatvora u trajanju od 8 meseci uzeta kao utvrđena, te je okrivljeni AA osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 meseca, iz kojih razloga nisu ispunjeni zakonski uslovi za brisanje osude izrečene presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K-477/19. Imajući u vidu izvod iz kaznene evidencije PU u Sremskoj Mitrovici od 30.09.2025. godine, veće iz člana 21. stav 4. ZKP je utvrdilo da nisu ispunjeni uslovi iz člana 98. i 99. KZ i odlučilo da stavi van snage rešenje vanpretresnog veća Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici 1Kv- 159/25 od 16.07.2025. godine sa klauzulom pravnosnažnosti od 12.08.2025. godine (koje se zahtevom za zaštitu zakonitosti i pobija).

Odredbom člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji ako je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usled amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravnosnažno presuđena ili postoje druge okolnosti koje trajno isključuju krivično gonjenje.

Ustav Republike Srbije u članu 34. stav 4. garantuje pravnu sigurnost u kaznenom pravu odredbom da niko ne može biti gonjen ni kažnjen za krivično delo za koje je pravnosnažnom presudom oslobođen ili osuđen ili za koje je optužba pravnosnažno odbijena ili postupak pravnosnažno obustavljen, a kojim zabranama podleže vođenje postupka za neko drugo kažnjivo delo. Navedeni princip sadržan je i u odredbi člana 4. stav 1. ZKP kojim je propisano da niko ne može biti gonjen za krivično delo za koje je odlukom suda pravnosnažno oslobođen ili osuđen ili za koje je optužba pravnosnažno odbijena ili je postupak pravnosnažno obustavljen.

Imajući u vidu navedeno, ne postoji druga odluka u pravnom saobraćaju, kojom je ovde okrivljeni pravnosnažno oslobođen ili osuđen ili za koje je optužba pravnosnažno odbijena ili je postupak pravnosnažno obustavljen, u smislu citiranog člana 4. ZKP.

Naime, Vrhovni sud nalazi da, u konkretnom slučaju, rešenje veća iz člana 21. stav 4. ZKP Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici 1Kv-159/25 od 16.07.2025. godine pravnosnažno 12.08.2025. godine, ne ispunjava kriterijume postupka po krivičnoj optužbi, jer se postupkom rehabilitacije briše osuda i prestaju sve njene pravne posledice, a osuđeni se smatra neosuđivanim (član 97. stav 1. KZ). To dalje znači da se pod rehabilitacijom podrazumeva ponovno uspostavljanje ranijeg položaja osuđenog lica kao punopravnog građanina i stavljanje u zaborav njegove kriminalne prošlosti, odnosno daje mu se status neosuđivanog lica. Imajući u vidu ovakvu prirodu instituta rehabilitacije, ne može se smatrati da je to odluka kojom je ovde okrivljeni pravnosnažno oslobođen, osuđen ili za koje je optužba pravnosnažno odbijena ili je postupak pravnosnažno obustavljen u smislu člana 4. ZKP.

Imajući navedeno u vidu, po nalaženju Vrhovnog suda neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se ukazuje da je donošenjem pobijanih pravnosnažnih rešenja na štetu okrivljenog učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 491. ZKP, Vrhovni sud je doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Predsednik veća - sudija

Irina Ristić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković