
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1386/2025
25.11.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Svetlane Tomić Jokić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Vesne Mančić, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K.br.233/23 od 17.03.2025. godine i Višeg suda u Vranju 1Kž1.br.74/25 od 09.09.20205. godine, u sednici veća održanoj dana 25.11.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vesne Mančić, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K.br.233/23od 17.03.2025. godine i Višeg suda u Vranju 1Kž1.br.74/25 od 09.09.20205. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju K.br.233/23 od 17.03.2025. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim da je izvršio krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 meseci i isti je obavezan da na ime paušala plati sudu iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je oštećena radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnični postupak.
Presudom Višeg suda u Vranju 1 Kž1.br. 74/25 do 09.09.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Vesne Mančić i presuda Osnovnog suda u Vranju K.br. 233/23 od 17.03.2025. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog advokat Vesna Mančić zbog povrede Zakona iz člana 15. i 16, člana 419. stav 2, člana 438. stav 1. tačka 11), 438. stav 2. tačka 2) i 3) i člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili da pobijane presude preinači tako da okrivljenog oslobodi od optužbe za krivično delo iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika i dosudi okrivljenom troškove na ime odbrane pred OJT i sudom održanom-dana 09.05.2023, 08.06.2023, 17.01.2024., 05.03.2024, 02.07.2024, 11.02.2025. i 17.03.2025. godine u iznosu od po 35.000,00 dinara, odloženim-dana 21.07.2023. godine, 28.11.2023, 08.04.2024, 25.09.2024, 07.11.2024. i 16.12.2024, na ime sastava žalbe od 23.04.2025. godine iznos od 60.000,00 dinara i na ime ovog zahteva iznos od 60.000,00 dinara, sve ukupno 395.000,00 dinara na ime budžetskih sredstava suda.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrviljenog Vrhovnom javnom tužiocu shodno članu 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) pa je na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije bilo od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP koja predstavlja zakonom propisan razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka. Međutim, prilikom obrazlaganja ovako označene povrede branilac navodi da se u radnjama okrivljenog ne stiču bitni elementi krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1 Krivičnog zakonika, s obzirom da osim rasprave između okrivljenog i oštećene oko korišćenja traktora, drugih incidenata nije bilo, nije bilo ugroženo spokojstvo oštećenih, niti je sud utvrdio da je nastupila posledica u vidu ugrožavanja spokojstva oštećene, već je sud odluku da je okrivljeni izvršio predmetno krivično delo, doneo na osnovu nedosledne, neistinite i nepovezane izjave oštećene, posebno u pogledu mesta izvršenja dela i lica koja su bila prisutna u momentu rasprave, a kojim svim navodima branilac suštinski ukazuje da je pobijanim presudama pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te učinjena povreda zakona iz člana 440. ZKP.
Pored toga, branilac u podnetom zahtevu navodi da je prvostepenom presudom učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP jer je izreka presude nerazumljiva, kao i da je sud prekršio odredbu člana 16., člana 15. i člana 419. ZKP, s obzirom da tužilaštvo nijednim dokazom nije dokazalo izvršenje ovog krivičnog dela, niti je prvostepeni sud došao do izvesnosti određene činjenice – izvršenja krivičnog dela, već sud odluku o krivici isključivo temelji na iskazu oštećene. Podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti branilac je ukazao da su razlozi prvostepene presude protivrečni izreci, presuda nema razloga o bitnim činjenicama, da su navedeni razlozi u obrazloženju presude potpuno nejasni i u znatnoj meri protivrečni ali postoji i znatna protivrečnost između onoga što sud navodi kroz razloge u svojoj presudi o sadržini izjava datih na zapisniku pred sudom od strane oštećene i samih tih zapisnika i da sud u toku glavnog pretresa nije primenio ili je nepravilno primenio neku odredbu ZKP. Ovakvim navodima branilac ukazuje da su pobijanim presudama učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) i 3)ZKP.
Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP koja propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5. ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 15., člana 16., člana 419., člana 438. stav 1. tačka 11) i člana 438. stav 2. tačka 2) i 3) ZKP i člana 440. ZKP, to je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog odbačen kao nedozvoljen.
Iz napred iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Marija Ribarić,s.r. Miroljub Tomić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
