Kzz 1418/2025 2.1.17.1 uvreda; 2.4.1.21.1.3.2 pogrešna primena zakona

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1418/2025
03.12.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenih AA i BB, zbog po jednog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Nevena Sebastijanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-829/23 od 01.10.2024. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici KŽ1 298/24 od 02.09.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 03.12.2025. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Nevena Sebastijanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-829/23 od 01.10.2024. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici KŽ1 298/24 od 02.09.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-829/23 od 01.10.2024. godine okrivljene AA i BB su oglašene krivim zbog izvršenja po jednog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ i osuđene su na novčane kazne u iznosu od po 40.000,00 (četrdesethiljada) dinara koje su dužne da plate u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učine sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora i to tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.

Istom presudom okrivljene su obavezane da plate sudu na ime paušala iznos od po 10.000,00 dinara svaka, a u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja. Okrivljene su obavezane i da privatnoj tužilji VV solidarno plate troškove krivičnog postupka na ime nužnih izdataka i nagrade za zastupanje po punomoćniku, a o čijoj visini će sud doneti naknadno rešenje.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici KŽ1 298/24 od 02.09.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenih AA i BB, advokata Dejana Stanića i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-829/23 od 01.10.2024. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenih AA i BB, advokat Neven Sebastijanović, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev, te da preinači u celini presude Osnovnog suda u Staroj Pazovi K- 829/23 od 01.10.2024. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici KŽ1 298/24 od 02.09.2025. godine tako što će okrivljene osloboditi od kazne.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Naime, branilac okrivljenih AA i BB kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi povredu krivičnog zakona iz člana 439. ZKP, bez označavanja koja tačka člana 439. ZKP je u pitanju, ali se iz navoda u obrazloženju zahteva zaključuje da branilac okrivljenih zahtev podnosi zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 170. stav 3. KZ. Ovo imajući u vidu da branilac ističe da sud nije pravilno primenio materijalno pravo kada je okrivljene zbog izvršenog po jednog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ osudio na novčane kazne, obzirom da u konkretnom slučaju postoje svi uslovi da se primeni odredba člana 170. stav 3. KZ i da se okrivljene oslobode od kazne, a iz razloga jer su okrivljene kritičnom prilikom bile isprovocirane od strane privatne tužilje i samo su joj uzvratile na prethodno upućenu uvredu kada se privatna tužilja obratila BB i rekla joj da je „debela krava“, pri čemu po braniocu da bi došlo do primene odredbe člana 170. stav 3. KZ i prava na oslobođenje od kazne nije neophodno da okrivljene podnesu protivtužbu protiv privatne tužilje, već je dovoljno samo da su isprovocirane i da su uvređene, a što po njemu proizilazi iz obrazloženja pobijane presude.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 170. stav 3. Krivičnog zakonika je propisano da ako je uvređeni uvredu uzvratio, sud može obe ili jednu stranu kazniti ili osloboditi od kazne.

Imajući u vidu da iz činjeničnog opisa krivičnog dela utvrđenog u izreci pravnosnažne prvostepene presude ne proizilazi da je privatna tužilja VV dana 25.10.2023. godine prethodno uputila okrivljenima AA i BB uvredljive reči, odnosno bilo kakvu verbalnu ili simboličnu uvredu, te da su joj one usled toga uvredu uzvratile, dakle kako iz izreke pobijane presude ne proizilazi da se u konkretnom slučaju radi o situaciji iz stava 3. člana 170. KZ, to stoga, suprotno navodima branioca okrivljenih, sud nije povredio materijalno pravo kada okrivljene zbog izvršenog po jednog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ nije oslobodio od kazne primenom odredbe člana 170. stav 3. KZ, pri čemu treba imati u vidu i da iz odredbe člana 170. stav 3. KZ proizilazi da, u situaciji kada je uvređeni uvredu uzvratio, sud na korišćenje instituta oslobođenja od kazne nije obavezan po zakonu, već je to samo mogućnost i stvar njegove ocene u svakom konkretnom slučaju, a pored toga iz spisa predmeta proizilazi da u konkretnom slučaju nije ni podneta protivtužba od strane okrivljenih protiv privatne tužilje.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Nevena Sebastijanovića, to je Vrhovni sud na osnovu člana 491. stav 1. ZKP navedeni zahtev branioca okrivljenih odbio kao neosnovan.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković