Kzz 1420/2018 nezakonit dokaz; saslušanje okrivljenog

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1420/2018
24.12.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Nemanje Ranđelovića, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Dragoša Cukavca, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 74/2017 od 20.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 679/18 od 13.09.2018. godine, u sednici veća održanoj 24.12.2018. godine, jednoglasno je, doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nemanje Ranđelovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 74/2017 od 20.04.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 679/18 od 13.09.2018. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u odnosu na preostale povrede zakona ODBACUJE, kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu K 74/2017 od 20.04.2018. godine, okrivljeni Nemanja Ranđelović oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je uračunato vreme provedeno na zadržavanju od 18.01.2017. do 20.01.2017. godine, te mu je na osnovu člana 87. u vezi sa članom 246. stav 7. KZ izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta kao u izreci presude, i obavezan da sudu naknadi troškove krivičnog postupka i paušala, kao u izreci presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 679/18 od 13.09.2018. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba branilaca okrivljenog Nemanje Ranđelovića i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K 74/2017 od 20.04.2018. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog Nemanje Ranđelovića, advokat Dragoš Cukavac podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP („član 438. stav 8. ZKP“), i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP („člana 439. stav 3. ZKP“) u vezi sa odredbom člana 485. stav 1. ZKP, uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da usvoji podneti zahtev te pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odluku.

Vrhovni kasacioni sud je, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, nakon čega je održao sednicu veća, u smislu člana 490. ZKP, o kojoj nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, nalazeći da njihovo prisustvo sednici veća nije neophodno i da nije od značaja za donošenje odluke, na kojoj sednici je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev podnet, te je po oceni navoda i predloga u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

Podnetim zahtevom branioca okrivljenog Nemanje Ranđelovića se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP navodima da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na dokazu koji se ne može koristiti u krivičnom postupku - na priznanju okrivljenog Nemanje Ranđelovića da je izvršio predmetno krivično delo, datom 21.01.2017. godine pred Višim javnim tužiocem u Beogradu, s`obzirom na to da je isto dato nakon što je obmanut od inspektora MUP-a da će mu, ukoliko prizna izvršenje krivičnog dela, biti ukinuto zadržavanje i da mu neće biti određen pritvor, čime se suštinski ukazuje na povredu iz odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Međutim, Vrhovni kasacioni sud ove navode u podnetom zahtevu ocenjuje kao neosnovane. Naime, okrivljeni Nemanja Ranđelović je 20.01.2017. godine izneo odbranu pred zamenikom Višeg javnog tužioca u Beogradu Nebojšom Živkovićem, u prisustvu advokata Ivana Jankovića koji mu je u svojstvu branioca po službenoj dužnosti određen 18.01.2017. godine; nakon obavljenog poverljivog razgovora sa istim braniocem u trajanju od 20 minuta (od 09.55 do 10.15 časova); nakon što je poučen o svojim pravima iz člana 68. stav 1. ZKP, te nakon što se izjasnio da želi da iznese svoju odbranu u prisustvu branioca po službenoj dužnosti advokata Ivana Jankovića. Sačinjeni zapisnik pred Višim javnim tužiocem u Beogradu Kti 31/17 od 20.01.2017. godine okrivljeni Nemanja Ranđelović i advokat Ivan Janković su potpisali bez isticanja primedbi.

Dakle, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je saslušanje okrivljenog Nemanje Ranđelovića kao i sačinjavanje zapisnika o preduzetoj dokaznoj radnji izvršeno u zakonito sprovedenom postupku u svemu po ZKP-u, a osporavanje sadržine odbrane okrivljenog Nemanje Ranđelovića ukazivanjem da je bio obmanut od inspekora MUP-a predstavlja osporavanje činjeničnog utvrđenja suda vezano za odbranu okrivljenog, što predstavlja ukazivanje na odredbu člana 440. ZKP odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što ne spada u zakonski razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog preko branioca u smislu člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP.

Branilac takođe u podnetom zahtevu ukazuje da tokom postupka nisu pribavljeni čvrsti dokazi gde, kome i po kojoj ceni je okrivljeni prodavao opojnu drogu; da sud nije utvrdio da li je okrivljeni znao da se u kesi sa opojnom drogom nalazi i digitalna vaga; da na predmetima koji su pronađeni - kesi u kojoj je bila opojna droga i digitalnoj vagi nisu pronađeni tragovi DNK okrivljenog; da je sud propustio da izvrši usmeno saslušanje veštaka AA na okolnosti na bazi čega je zaključio da kod okrivljenog Nemanje Ranđelovića ne postoji sindrom zavisnosti ... Nakon detaljnog iznošenja dokaza i njihove ocene branilac, po sopstvenom nahođenju, zaključuje da je na predmetne radnje okrivljenog, u redovnom krivičnom postupku, pogrešno primenjen zakon (član 439. tačka 2) ZKP) time što su iste pogrešno pravno kvalifikovane kao krivično delo iz člana 246. stav 1. KZ umesto iz člana 246a KZ.

Međutim, kako se navedeno osporavanje svodi na sopstvenu ocenu izvedenih dokaza i sopstvenu pravnu ocenu krivičnog dela, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se istima osporava pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje - odredba člana 440. ZKP, što nije zakonski razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca u smislu člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP.

Branilac okrivljenog Nemanje Ranđelovića se u uvodnom delu zahteva formalno poziva na bitne povrede odredaba krivičnog postupka „iz člana 438. stav 8. ZKP“ - člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP i zbog povrede krivičnog zakona „iz člana 439. stav 3. ZKP“ - iz člana 439. tačka 3) ZKP, ali kako iste ne opredeljuje odnosno ne konkretizuje, a Vrhovni kasacioni sud je, prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog vezan razlozima iz člana 485. stav 1. u vezi stava 4. ZKP, te delom i pravcem pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kako je to izričito propisano članom 489. stav 1. ZKP, dakle sud odlučujući po zahtevu za zaštitu zakonitosti, ukoliko razlozi i povrede zakona nisu izričito navedeni, nema zakonskih ovlašćenja da po službenoj dužnosti tumači i ocenjuje o kojoj se povredi zakona radi, te je isti, u ovom delu odbačen, jer nema propisan sadržaj.

Branilac okrivljenog Nemanje Ranđelovića iznosi stav da ukoliko bi pobijane presude ostale na snazi da bi došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. Ustava RS i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.

Imajući u vidu da je odredbom člana 484. ZKP-a, koja propisuje obavezan sadržaj zahteva propisano da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje „član 485. stav 1.“, a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) tog zakonika mora se dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, pri čemu branilac okrivljenog nije naveo razlog za podnošenje zahteva niti je uz zahtev dostavio odluku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđeno da je povređeno ili uskraćeno ljudsko pravo i sloboda okrivljenog u postupku, koje je zajemčeno Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima, Vrhovni kasacioni sud nalazi da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljenog nema propisan sadržaj, u odnosu na napred navedene povrede Zakona.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredaba člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova, primenom člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                               Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov, s.r.                                                                                                                                    Bata Cvetković, s,r,

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić