
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1460/2025
10.12.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Miroljuba Tomića i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog produženog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. u saizvršilaštvu, u vezi člana 33. i 61. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Irene Đorđević, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu K br.94/21 od 15.03.2023. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.719/23 od 23.12.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 10. decembra 2025. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Irene Đorđević, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu K br.94/21 od 15.03.2023. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.719/23 od 23.12.2024. godine u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu ODBACUJE.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Nišu K br.94/21 od 15.03.2023. godine okrivljeni AA, pored ostalih okrivljenih, oglašen je krivim zbog izvršenja jednog produženog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. u saizvršilaštvu, u vezi člana 33. i 61. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam meseci, jedno krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. u saizvršilaštvu, u vezi člana 33. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci, te zbog izvršenja jednog produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 33. i 61. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca, nakon čega je okrivljeni primenom člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja će se izvršiti tako što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 03.07.2013. godine do 05.11.2013. godine. Istovremeno je određeno da okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija a ukoliko jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora.
Na osnovu odredaba članova 91. i 92. KZ, od okrivljenih je oduzeta imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog dela, i to od okrivljenog AA u iznosu od 3.250,00 dinara i 10 evra.
Okrivljeni je obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 40.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.719/23 od 23.12.2024. godine, delimičnim usvajanjem žalbe Višeg javnog tužioca u Nišu, te branilaca okrivljenog AA, presuda Višeg suda u Nišu K br.94/21 od 15.03.2023. godine preinačena je tako što je, pored ostalog, okrivljeni AA oglašen krivim samo zbog izvršenja produženog krivičnog dela primanje mita u saizvršilaštvu iz člana 367. stav 1. u vezi člana 33. i 61. KZ, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dve godine i šest meseci, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 03.07.2013. godine do 05.11.2013. godine. Istom presudom, na osnovu člana 91. i 92. KZ, pored ostalog, oduzeta je imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog dela od okrivljenog AA u iznosu od 2.750,00 dinara i 10 evra, te određeno da se ima uplatiti u roku od 15 dana u budžet Republike Srbije, a istovremeno okrivljeni AA je obavezan da, pored troškova krivičnog postupka koji su nastali u prvostepenom postupku, naknadi i troškove drugostepenog postupka koji su nastali pred Apelacionim sudom u Nišu.
Navedenom presudom, prema okrivljenom AA je na osnovu člana 422. tačka 3) ZKP odbijena je optužba da je izvršio produženo krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 33 i 61. ZKP.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Irena Đorđević, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, konkretno zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, s tim što iz obrazloženja prozilazi da ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, te na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP, kao i na povrede odredaba člana 40. stav 1, 2. i 3. Ustava Republike Srbije, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i ukine pobijane presude, a predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, nalazeći da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda, protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda izloženih u zahtevu, našao:
Neosnovano se zahtevom zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA– advokata Irene Đorđević ističe da je nižestepenim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, te da je pravnosnažna presuda zasnovana na nezakonitom dokazu – video materijalu koji je pribavljen primenom posebne dokazne radnje u ovoj krivičnoj stvari, a koji je prema navodima zahteva morao biti izdvojen iz spisa jer je sačinjen iz privatnog objekta – vlasništva BB.
Suprotno izloženim navodima zahteva, Vrhovni sud nalazi da je navedeni dokaz – video materijal, pribavljen primenom posebnih dokaznih radnji, saglasno članu 504e ZKP, zakonit, imajući u vidu da je prikupljen na osnovu naredbe istražnog sudije Višeg suda u Nišu Kri. Pov 36/13 i 37/13 (u odnosu na druge okrivljene u ovom krivičnom predmetu), te je u odnosu na okrivljenog AA ovaj materijal mogao biti cenjen kao dokaz, imajući u vidu odredbu člana 164. ZKP, kojom je propisano da, ukoliko je preduzimanjem posebnih dokaznih radnji prikupljen materijal o krivičnom delu ili učiniocu koji nije bio obuhvaćen odlukom o određivanju posebnih dokaznih radnji – takav materijal se u postupku može koristiti ukoliko se odnosi na krivično delo iz člana 162. ZKP, kao u konkretnom slučaju.
Pri tome činjenica da je prilikom sprovođenja posebne dokazne radnje za snimanje kao zaklon korišćen objekat u izgradnji, u privatnom vlasništvu, suprotno izloženim navodima zahteva, ne čini ovako dobijen optički snimak nezakonitim, imajući u vidu da je ovaj dokaz pribavljen na osnovu naredbe istražnog sudije Višeg suda u Nišu, shodno odredbi člana 504e ZKP, a koju meru su sproveli organi PU u Nišu – Sektor unutrašnje kontrole policije.
Stoga je podneti zahtev u delu u kojem se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP odbijen kao neosnovan.
Isti zahtev u ostalom delu odbačen je kao nedozvoljen, odnosno zbog toga što nema zakonom propisan sadržaj.
Naime, u ostalom delu zahteva branilac ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP isticanjem da nižestepene presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, te da su izneti razlozi u znatnoj meri protivrečni, zatim na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP isticanjem da ni prvostepeni, a ni drugostepeni sud na osnovu postojećih dokaza, nisu mogli da sa stepenom izvesnosti utvrde da je okrivljeni AA učinio krivična dela zbog kojih je oglašen krivim, uz sopstveni zaključak da je sud u konkretnom slučaju morao primeniti član 16. stav 5. u vezi stava 4. ZKP i okrivljenog osloboditi od optužbe imajući u vidu načelo in dubio pro reo (u sumnji blaže po okrivljenog).
Kako zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i povrede zakona iz člana 440. ZKP, podnošenje ovog vanrednog pravnog leka nije dozvoljeno okrivljenima preko branilaca u smisklu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, to je zahtev u ovom delu odbačen kao nedozvoljen.
Najzad, u podnetom zahtevu branilac okrivljenog ukazuje i da je nižestepenim presudama učinjena povreda odredaba člana 40. stav 1, 2. i 3. Ustava Republike Srbije.
Kada se zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 1. tačka 3) ZKP, to se shodno odredbi člana 484. ZKP uz zahtev mora dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda ljudskih prava i sloboda okrivljenog i drugog učesnika u postupku, a koje je zajemčeno Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima, pa kako podnosilac zahteva u konkretnom slučaju uz zahtev za zaštitu zakonitosti nije dostavio navedene odluke, to je Vrhovni sud podneti zahtev u ovom delu odbacio na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3) ZKP, nalazeći da nema zakonom propisan sadržaj.
Sa svega izloženog, a na osnovu člana 491, člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, Vrhovni sud je doneo odluku kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
