Kzz 1483/2016 odbačaj; osporava činjenice

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1483/2016
07.02.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević- Dičić, predsednika veća, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović, Bate Cvetkovića i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Aleksandra Mladenović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K br.951/14 od 06.05.2016. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž br.348/16 od 23.09.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 07.02.2017. godine, doneo

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K br.951/14 od 06.05.2016. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž br.348/16 od 23.09.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu K br.951/14 od 06.05.2016. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Istom presudom obavezan je okrivljeni AA da plati sudu na ime sudskog paušala 5.000,00 dinara i da platu oštećenima BB i VV na ime troškova krivičnog postupka ukupno 155.375,00 dinara u roku do 30 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja dok su oštećeni BB i VV radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva upućeni na parnicu shodno članu 258. stav 4. ZKP.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Kž br.348/16 od 23.09.2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA a presuda Osnovnog suda u Leskovcu K br.951/14 od 06.05.2016. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Aleksandar Mladenović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje nižestepenim sudovima.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća održanoj u smislu odredbe člana 487. stav 1. ZKP nakon razmatranja spisa predmeta i navoda zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, našao:

Zahtev je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA navođenjem kao razloga za podnošenje zahteva bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, samo formalno označava povredu zakona iz člana 485. stav 4. ZKP – zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno, ali ne konkretizuje u čemu se ta povreda sastoji, već suštinski u obrazloženju zahteva osporava i polemiše sa činjeničnim utvrđenjima u pravnosnažnoj odluci, što ne predstavlja razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu.

Naime, branilac okrivljenog, kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, a suprotno utvrđenjima u napadnutim odlukama, navodi da se protiv okrivljenog AA, povodom istog događaja i istih oštećenih vodio drugi krivični postupak, ali da u tom krivičnom postupku sud nije poklonio veru iskazima oštećenih, dok se u ovom krivičnom postupku presuda isključivo zasniva na tim iskazima, što predstavlja povredu zakona na štetu okrivljenog.

Kako je dakle, u podnetom zahtevu samo formalno označena povreda zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno, a suštinski se ukazuje na nedozvoljen razlog za podnošenje zahteva – na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                   Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                             Radmila Dragičević-Dičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

TT