Kzz 149/2017 nedozvoljeni razlozi; nema propisan sadržaj

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 149/2017
02.03.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivice Vukovića iz ..., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Beogradu Kž1 519/2016 od 07.06.2016. godine i Kž3 45/16 od 19.10.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 02.03.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivice Vukovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Beogradu Kž1 519/2016 od 07.06.2016. godine i Kž3 45/16 od 19.10.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu K.1096/2011 od 20.03.2015. godine, okrivljeni AA, na osnovu člana 423. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), oslobođen je od optužbe za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, te je odlučeno da se okrivljeni oslobađa plaćanja troškova krivičnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 519/2016 od 07.06.2016. godine usvojena je žalba javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i preinačena presuda Višeg suda u Beogradu K.1096/2011 od 20.03.2015. godine tako što je okrivljeni AA oglašen krivim za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika (KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dve) godine u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 19.03.2010. godine do 29.12.2010. godine. Istom presudom prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti proterivanja stranca iz zemlje u trajanju od 5 (pet) godina koja se računa od dana pravnosnažnosti presude, s tim da se vreme provedeno u zatvoru ne računa u vreme trajanja ove mere i okrivljeni je obavezan na plaćanje sudu paušala u iznosu od 10.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž3 45/16 od 19.10.2016. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Ivice Vukovića i presuda Apelacionog suda u Beogradu Kž1 519/2016 od 07.06.2016. godine, potvrđena.

Branilac okrivljenog AA, advokat Ivica Vuković, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Beogradu Kž1 519/2016 od 07.06.2016. godine i Kž3 45/16 od 19.10.2016. godine, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP u vezi sa članom 16. stav 2. i 4. ZKP i članom 246. stav 1. KZ, te u vezi sa članom 485. stav 2, članom 439. tačka 1) i 2) i članom 438. stav 2. tačka 1) i 2) ZKP i zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. Ustava Republike Srbije i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i donese presudu kojom će preinačiti trećestepenu i drugostepenu presudu shodno članu 492. stav 1. tačka 2) ZKP i okrivljenog AA osloboditi od optužbe ili ukinuti u celini drugostepenu i trećestepenu presudu ili samo trećestepenu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje Apelacionom sudu u Beogradu.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, održanoj u smislu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti ističe povrede zakona u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, između ostalog, bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, koju vidi u protivrečnosti izreke drugostepene presude u pogledu utvrđenja da je okrivljeni AA, zajedno sa okrivljenima BB, VV i GG organizovao prenos droge iz Rožaja u Crnoj Gori za Beograd i obrazloženja presude iz kojeg se, po stavu branioca, ne vidi koji dokaz potvrđuje taj navod optužbe.

Nadalje, navodima u obrazloženju zahteva da drugostepeno veće nije suštinski uvažilo naloge suda trećeg stepena iz odluke Kž3 12/16 od 11.03.2016. godine, kojom je ukinuta prethodno doneta drugostepena presuda u ovom predmetu Kž1 411/15 od 29.10.2015. godine, a koji se tiču propusta u oceni odbrane okrivljenog i ostalih izvedenih dokaza, branilac okrivljenog ukazuje na povredu odredbe člana 462. stav 3. ZKP, dok navodima o odsustvu ocene u pobijanoj presudi trećestepenog veća Kž3 45/16 u odnosu na pomenutu protivrečnost u drugostepenoj presudi i nepostupanje drugostepenog suda po nalogu suda trećeg stepena, kao i o odsustvu ocene o osnovanosti žalbenih navoda kojima je ukazivano na pogrešnu interpretaciju odbrane okrivljenog u drugostepenoj presudi, branilac okrivljenog ukazuje na povredu odredbe člana 460. stav 1. ZKP.

Prema navodima zahteva, pobijanim pravnosnažnim presudama povređena je odredba člana 16. stav 2. ZKP jer izvedeni dokazi, uključujući i odbranu okrivljenog, nisu cenjeni nepristrasno već sa predubeđenjem i uz favorizovanje samo činjenica koje idu na teret okrivljenom, kao i povreda odredbe člana 16. stav 4. ZKP, zanemarivanjem obaveze suda da sumnju u pogledu činjenica od kojih zavisi postojanje obeležja krivičnog dela reši u korist okrivljenog.

Međutim, ni jedna od napred navedenih povreda zakona, shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavlja dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog preko branioca, pa je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u navedenom delu nedozvoljen.

Prema odredbama člana 485. ZKP, činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj presudi nije predmet ispitivanja i ocene Vrhovnog kasacionog suda u postupku po zahtevu za zaštitu zakonitosti, zbog čega je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA nedozvoljen i u delu u kojem se, osporavanjem ocene drugostepenog suda odbrane okrivljenog kao nelogične i neuverljive i drugih izvedenih dokaza (DNK veštačenje bioloških tragova, predmeti pronađeni u vozilu okrivljenog, iskazi svedoka BB, GG, DD i ĐĐ), osporavaju činjenična utvrđenja i zaključak suda da je okrivljeni izvršilac predmetnog krivičnog dela, uz iznošenje sopstvene analize i ocene branioca istih dokaza koji, po njegovom mišljenju, opovrgavaju zaključak drugostepenog suda da postojeći posredni dokazi isključuju mogućnost drugačijeg zaključka.

Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, ali bez obrazloženja u čemu se konkretno, u smislu citiranih propisa, sastoje istaknute povrede zakona. Takođe, kao razlog podnošenja zahteva, u smislu člana 485. stav 1. tačka 3) ZKP, branilac okrivljenog ističe povredu prava okrivljenog na pravično suđenje zajemčenog članom 32. Ustava Republike Srbije i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koju obrazlaže postojanjem brojnih i nepomirljivih protivrečnosti u odlukama istog suda, i to rešenju Apelacionog suda u Beogradu Kž3 12/16 od 11.03.2016. godine (kojom je ukinuta ranije doneta drugostepena presuda istog suda Kž1 411/2015 od 29.10.2015. godine) i pobijanoj presudi Apelacionog suda u Beogradu kao suda trećeg stepena Kž3 45/2016.

Odredbom člana 484. ZKP, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje (član 485. stav 1.), a da se u slučaju iz člana 485. stav 1. tač. 2) i 3) ovog zakonika mora dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava. Kako zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u odnosu na istaknute povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, ne sadrži obrazloženje u čemu se ove povrede konkretno sastoje, a u odnosu na povredu prava iz člana 485. stav 1. tačka 3) ZKP, uz zahtev nije dostavljena odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, kojom je utvrđena povreda prava okrivljenog istaknuta u zahtevu, to zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u delu u kojem je podnet iz navedenih razloga, nema zakonom propisan sadržaj.

Iz iznetih razloga, a na osnovu člana 487. stav 1. tač. 2) i 3) ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                          Predsednik veća-sudija

Nataša Banjac,s.r.                                                                                                Janko Lazarević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić