
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1506/2025
20.01.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Vuković, predsednika veća, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić, Svetlane Tomić Jokić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Maje Ružić, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici 2-K.br. 2/2025 od 01.07.2025. godine i Višeg suda u Šapcu 2Kž1 250/25 od 16.10.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 20.01.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Maje Ružić, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Loznici 2-K.br. 2/2025 od 01.07.2025. godine i Višeg suda u Šapcu 2Kž1 250/25 od 16.10.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Loznici 2-K.br. 2/2025 od 01.07.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 meseca, koja će se izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje u ..., u ulici ... broj .., bez primene elektronskog nadozra. Okrivljeni je upozoren da ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim Zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti navedene prostorije, sud će odrediti da ostatak kazne izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora. Odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Višeg suda u Šapcu 2Kž1 250/25 od 16.10.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Loznici 2- K.br. 2/2025 od 01.07.2025. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda (s tim što branilac označava da isti podnosi samo protiv drugostepene presude, ali iz zahteva proizlazi da se pobija i prvostepena presuda) zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog AA – advokat Maja Ružić, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev kao osnovan i „utvrdi da je pobijanom presudom povređen zakon na štetu okrivljenog“.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu i na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i žalbenim sudom – član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ne opredeljuje konkretno ni jednu povredu zakona koja, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, već u istom navodi da nižestepeni sudovi okrivljenog oglašavaju krivim, a da pri tome od dokaza izvode samo dokaz saslušanjem svedoka oštećene BB uz odbijanje svih dokaznih predloga odbrane, a posebno predloženog svedoka VV, koja je nesporno bila očevidac događaja i ima neposredna saznanja. U vezi sa iznetim, branilac iznosi sopstvenu ocenu iskaza svedoka oštećene BB ukazujući da je u odnosu na tog svedoka bilo mesta primeni ovlašćenja javnog tužioca iz člana 285. stav 2. ZKP.
Na opisani način, po stavu Vrhovnog suda, branilac okrivljenog polemiše sa činjeničnim utvrđenjima suda vezanim za postojanje elemenata krivičnog dela, iznoseći istovremeno sopstvenu ocenu izvedenih dokaza, sopstveno viđenje odlučnih činjenica koje ih tih dokaza proizlaze, suprotno oceni, činjeničnim utvrđenjima i zaključcima suda iznetim u pobijanim presudama, na koji način ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Pored iznetog, branilac okrivljenog numeriše i obrazlaže povredu zakona iz člana 15. ZKP.
Međutim, povrede zakona iz člana 440. ZKP i člana 15. ZKP, shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP, nisu predmet razmatranja od strane Vrhovnog suda u postupku po zahtevu za zaštitu zakonitosti, dakle, nisu dozvoljeni razlozi, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, zbog čega je Vrhovni sud, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Maje Ružić, ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneo odluku kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Tatjana Vuković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
