
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 152/2025
25.02.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Stevana Markovića, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Vidicki Branislave, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici K-78/23 od 29.05.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 650/24 od 30.10.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 25.02.2025. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Stevana Markovića, advokata Vidicki Branislave, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici K-78/23 od 29.05.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 650/24 od 30.10.2024. godine u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici K-78/23 od 29.05.2024. godine okrivljeni Stevan Marković oglašen je krivim da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 meseci, u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 06.02.2023. godine pa na dalje. Istom presudom, okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta bliže navedenih u izreci prvostepene presude, kao i mera bezbednosti obavezno lečenje narkomana, koja će se izvršiti u Specijalnoj zatvorskoj bolnici Beograd dok postoji potreba za lečenjem, ali ne duže od 3 godine, s tim što se vreme provedeno u ustanovi za lečenje uračunava u kaznu zatvora. Istom presudom odlučeno je o troškovima krivičnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 650/24 od 30.10.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog Stevana Markovića i presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici K-78/23 od 29.05.2024. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog Stevana Markovića, advokat Vidicki Branislava, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 2. Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili pobijane presude preinači, te okrivljenog oslobodi od optužbe za delo koje mu je stavljeno na teret.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), pa je na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te nakon ocene navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. taka 1) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen.
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, odnosno da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na dokazu na kome se prema odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnivati. Kao nezakonit dokaz branilac u zahtevu označava potvrdu o privremeno oduzetim predmetima PS Ruma broj 6830/23, 6831/23 i 6849/23 od 06.02.2023. godine, kao i druge dokaze proistekle iz ovog nezakonitog dokaza, a ovo iz razloga što su službenici policije, iako navode da je reč o pregledu saobraćajnog sredstva i predmeta koji se prevoze, nesumnjivo vršili radnju pretresanja, a da za to nisu imali naredbu suda niti su bili ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 158. ZKP, pri čemu predmete oduzete iz vozila objektivno nije bilo moguće uočiti ispod kožice menjača prilikom pregleda te, po navodima branioca, u konkretnom slučaju nije reč o pregledu u smislu člana 286. ZKP.
Ovakvi navodi od strane Vrhovnog suda ocenjeni su kao neosnovani obzirom da je iste branilac okrivljenog isticao i u žalbi izjavljenoj na prvostepenu presudu i isti su već bili predmet ocene drugostepenog suda, o čemu je drugostepeni sud dao dovoljne i jasne razloge na strani 3. i strani 4. pasus 1 i 2 obrazloženja presude, date razloge ovaj sud prihvata i na iste upućuje u smislu člana 491. stav 2. ZKP.
U preostalom delu podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti branilac ukazuje na okolnosti pronalaska droge, činjenici da je reč o iznajmljenom putničkom vozilu, koje je, neposredno nakon hapšenja okrivljenog, zapaljeno, iz koga nisu izuzeti DNK tragovi, niti tragovi papilarnih linija. Dalje, branilac ukazuje na činjenicu da sud na osnovu netačno interpretiranog iskaza svedoka izveo pogrešan zaključak da je ispod vidljivo pomerene kožice menjača pronađena predmetna opojna droga, iako je svedok AA u svom iskazu rekao da kožica menjača nije dobro stajala na svom mestu... a kojim svim navodima branilac ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama i na povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Kako odredbom članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz člana 440. ZKP, to je u ovom delu zahtev za zaštitu zakonitosti odbačen kao nedozvoljen.
Iz napred iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Marija Ribarić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković