Kzz 161/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 161/2014
13.03.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu osuđene O.K. i dr, zbog krivičnog dela teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 1. KZ i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca osuđene O.K., advokata M.D., podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.3480/12 od 04.06.2013. godine i Višeg suda u Beogradu K br.1412/10 od 12.01.2012. godine, u sednici veća održanoj dana 13.03.2014. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca osuđene O.K., podnet protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.3480/12 od 04.06.2013. godine i Višeg suda u Beogradu K br.1412/10 od 12.01.2012. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu K br.1412/10 od 12.01.2012. godine okrivljena O.K. oglašena je krivom zbog izvršenja krivičnog dela teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 1. KZ i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina u koju kaznu joj se uračunava vreme koje je provela u pritvoru od 14.04.2005. godine pa nadalje, okrivljeni S.J. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistva iz člana 113. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 godina i krivičnog dela teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. stav 1. tačka 6. u vezi člana 30. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 godina, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 17 godina u koju kaznu mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 14.06.2005. godine pa nadalje, dok je okrivljeni M.M. oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 6 meseci i zbog izvršenja krivičnog dela pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela iz člana 333. stav 3. u vezi stava 1. KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 godine, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 4 meseca u koju kaznu mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 14.04.2005. do 20.07.2006. godine i od 29.10.2007. do 28.01.2011. godine.

Navedenom presudom na osnovu člana 246. stav 7. KZ od okrivljenog M.M. trajno je oduzeto 68 grama opojne droge ..., jedna okrugla tabla od 0,28 grama opojne droge ..., jedna tableta od 6,69 grama ... i 49,85 grama ..., kao predmet izvršenja krivičnog dela.

Istom presudom na osnovu člana 87. KZ sud je izrekao meru bezbednosti oduzimanje predmeta, na taj način što je od okrivljene O.K. i okrivljenog S.J. trajno oduzet pištolj marke ... kalibra ..., fabrički broj ... i 20 komada municije kalibra ... mm kao predmet izvršenja krivičnog dela.

Navedenom presudom na osnovu člana 196. stav 4. u vezi člana 193. stav 2. ZKP okrivljeni O.K., S.J. i M.M. oslobođeni su od obaveze plaćanja troškova krivičnog postupka i određeno je da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda, a na osnovu člana 206. stav 2. ZKP, oštećeni Š.M. u svoje ime i u ime porodice Š., R.M., R.R. i J.N. su upućeni na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.

Istom presudom na osnovu člana 354. tačka 2. ZKP prema okrivljenoj K.O. okrivljenom J.S. i okrivljenom M.M. odbijena je optužba da su izvršili krivično delo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ, prema okrivljenoj O.K. da je izvršila krivično delo ometanje ovlašćenih službenih lica u obavljanju poslova bezbednosti, održavanju javnog reda i mira iz člana 23. Zakona o javnom redu i miru Republike Srbije, a prema okrivljenom M.M. da je izvršio krivično delo nedozvoljeno držanje oružja iz člana 348. stav 1. KZ.

Navedenom presudom na osnovu člana 355. tačka 2. ZKP okrivljena O.K. oslobođena je od optužbe da je izvršila krivično delo neovlašćene proizvodnje, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i krivično delo teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 1. KZ u saizvršilaštvu u vezi člana 33. KZ.

Istom presudom na osnovu člana 512. stav 1. KZ trajano je oduzeto 0,29 grama opojne droge ... i 0,24 grama opojne droge ..., kao predmet izvršenja krivičnog dela.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.3480/12 od 04.06.2013. godine delimičnim uvažavanjem žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu K br.1412/10 od 12.01.2012. godine, u odnosu na okrivljenog J.S. i to samo u pogledu odluke o krivičnoj sankciji za krivična dela za koje je oglašen krivim, tako što je Apelacioni sud u Beogradu okrivljenom J.S. za krivično delo ubistva iz člana 113. KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 12 godina dok je za krivično delo teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. stav 1. tačka 6. u vezi člana 30. KZ zadržao kao pravilno utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, pa je okrivljenog J.S. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina u koju kaznu mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 16.04.2005. godine kada je lišen slobode pa do upućivanja u ustanovu za izdržavanje kazne, dok su žalba Višeg javnog tužioca u Beogradu u preostalom delu kao i žalbe okrivljenog J.S. i njegovog branioca, advokata V.G., žalba okrivljene K.O. i njenih branilaca advokata M.T. i advokata M.D. kao i žalba branioca okrivljenog M.M., advokata V.I. odbijene kao neosnovane, a presuda Višeg suda u Beogradu K br.1412/10 od 12.01.2012. godine u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv napred navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac osuđene K.O., advokat M.D., zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP i povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP u vezi stava 3. ovog člana sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i ukine pobijane presude i predmet vrati u odnosu na osuđenu O.K. na ponovnu odluku prvostepenom sudu a da na osnovu člana 488. stav 3. ZKP, odredi da se izvršenje pravnosnažne presude prekine do odluke po zahtevu za zaštitu zakonitosti.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 486. i 487. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća, o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca osuđene O.K. je neosnovan.

Branilac okrivljene O.K. u zahtevu navodi da se pobijane presude zasnivaju na dokazu na kome se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku koji je važio u vreme pribavljanja ovog dokaza, ne može zasnivati. Naime, nakon hapšenja od okrivljene je uzet iskaz upotrebom sile, pretnje, obmane, iznurivanjem i saslušavanjem okrivljene od strane više inspektora koji su se smenjivali, a nakon što je slomljen otpor okrivljene, sačinjen zapisnik o ispitivanju osumnjičene pod brojem Ku 6607/05 od 14.04.2005. godine, u kojem se nalazi njeno priznanje a koje je pribavljeno suprotno odredbama člana 12. i člana 89. st. 8. i 9. ZKP koji je važio u vreme preduzimanja te radnje. Iz navedenog, prema navodima zahteva proizilazi da su izjave okrivljene koja je dala u policiji i kod istražnog sudije bile lažne, odnosno da su priznanja data pod torturom i prisilom o čemu postoji medicinska dokumentacija. Na utvrđeno činjenično stanje, koje se zasniva na ovom dokazu prvostepeni i drugostepeni sud su pogrešno primenili materijalni zakon – Krivični zakonik – član 114.

Iznete navode zahteva, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim. Naime, navodi sadržani u zahtevu za zaštitu zakonitosti, neosnovano su isticani i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude je dao jasne i dovoljne razloge o tome da se prvostepena presuda ne zasniva na dokazu na kome se po odredbama ZKP presuda ne može zasnivati i da se u radnjama okrivljene stiču svi bitni elementi krivičnog dela za koje je oglašena krivom, a koje razloge Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na njih upućuje.

Iz svega napred iznetog, Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. st. 1. i 2. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                 Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                          Dragiša Đorđević, s.r.