Kzz 180/2026 2.4.1.21.1.3.1 nepostojanje elemenata krivičnog dela

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 180/2026
18.02.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Kojić, predsednika veća, Aleksandra Stepanovića, Miroljuba Tomića, Slobodana Velisavljevića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela proizvodnja i stavljanje u promet škodljivih proizvoda iz člana 256. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Konstantina Rankova, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 30K.668/23 od 15.01.2024. godine i Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 50/24 od 22.12.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 18.02.2026. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Konstantina Rankova, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 30K.668/23 od 15.01.2024. godine i Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 50/24 od 22.12.2025. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu 30K.668/23 od 15.01.2024. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela proizvodnja i stavljanje u promet škodljivih proizvoda iz člana 256. stav 2. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) meseca koja će se izvršiti u prostorijama u kojima okrivljeni stanuje i to u Zrenjaninu u ulici ... broj .., bez primene mera elektronskog nadzora, a koje prostorije okrivljeni ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju od preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora, te je okrivljeni istovremeno osuđen i na novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 (desethiljada) dinara koju je dužan da plati u roku od 30 dana računajući od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učini ista će se zameniti kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od 6 meseci. Okrivljeni je oslobođen plaćanja sudskog paušala, dok troškova krivičnog postupka nije bilo.

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 50/24 od 22.12.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 30K.668/23 od 15.01.2024. godine.

Branilac okrivljenog AA - advokat Konstantin Rankov podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti samo protiv drugostepene presude Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 50/24 od 22.12.2025. godine, s tim što iz sadržine zahteva proizilazi da se pobijaju obe pravnosnažne presude, zbog povreda zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP u vezi člana 256. stav 2. KZ i člana 460. stav 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud ukine obe nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na suđenje ili da preinači nižestepene presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe i dosuditi mu troškove prvostepenog i drugostepenog postupka, kao i postupka po zahtevu za zaštitu zakonitosti.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP u vezi člana 256. stav 2. KZ, branilac okrivljenog AA u podnetom zahtevu ističe da u radnjama okrivljenog nema obeležja krivičnog dela proizvodnja i stavljanje u promet škodljivih proizvoda iz člana 256. stav 2. KZ koje mu je optužnim predlogom javnog tužioca stavljeno na teret i za koje je oglašen krivim. Po stavu branioca, okrivljeni je bio i u stvarnoj i u pravnoj zabludi, budući da, kako on ima poljoprivredno domaćinstvo, za tov svinja koje je registrovano u Ministarstvu poljoprivrede, to Veterinarska inspekcija Ministarstva poljoprivrede tokom celog tova i pri klanju svinja, po službenoj dužnosti uzima meso na veterinarsku kontrolu.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani.

Isti navodi zahteva bili su istaknuti u žalbi branioca okrivljenog AA - advokata Konstantina Rankova, te su bili predmet razmatranja Višeg suda u Zrenjaninu koji je u ovom krivičnom postupku postupao u drugom stepenu po žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude Osnovnog suda u Zrenjaninu 30K.668/23 od 15.01.2024. godine. Viši sud u Zrenjaninu kao drugostepeni je ove navode ocenio neosnovanim i o tome na stranama 2. i 3. drugostepene presude Kž1 50/24 od 22.12.2025. godine izneo razloge, a koje i Vrhovni sud prihvata kao pravilne, te u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na ove razloge i upućuje.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u ostalom delu je odbačen kao nedozvoljen.

Naime, branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva kao razlog njegovog podnošenja navodi povredu odredbe člana 460. stav 1. ZKP od strane drugostepenog suda.

Imajući u vidu da povreda odredbe člana 460. stav 1. ZKP ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Konstantina Rankova, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP zahtev u odnosu na navedenu povredu odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP i člana 485. stav 4. ZKP zahtev odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Gordana Kojić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković