Kzz 189/2023 odbijen zzz; 439 t. 1 i 2 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 189/2023
22.03.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Milene Rašić, Dubravke Damjanović, Gordane Kojić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Gorana Karadarevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K br. 361/20 od 03.06.2022. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 br 207/22 od 27.12.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 22.03.2023. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Gorana Karadarevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K br. 361/20 od 03.06.2022. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 br 207/22 od 27.12.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi K br. 361/20 od 03.06.2022. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim, zbog izvršenja krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 meseci.

Istom presudom na osnovu člana 264. stav 1. u vezi člana 262. stav 1. i člana 261. stav 2. ZKP, obavezan je okrivljeni AA da u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja na ime troškova krivičnog postupka uplati sudu iznos od 10.000,00 dinara i Osnovnom javnom tužiocu u Staroj Pazovi iznos od 400,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 br 207/22 od 27.12.2022. godine, uvažavanjem žalbe branioca okrivljenog AA, advokata Gorana Karadarevića, preinačena je presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K br. 361/20 od 03.06.2022. godine, u delu odluke o načinu izvršenja izrečene kazne zatvora u trajanju od 8 meseci, tako što je određeno shodno članu 45. stav 3. i 4. KZ da će okrivljeni izrečenu kaznu zatvora izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora, s obzirom da se, imajući u vidu ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo držanje posle učinjenog dela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je delo učinio, može očekivati da će se i na ovaj način ostvariti svrha kažnjavanja i određeno da okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a da ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko 6 časova i dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora, dok je u nepreičenom delu prvostepena presuda potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Goran Karadarević, zbog povreda zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine drugostepenu odluku i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da istu preinači i okrivljenog oslobodi.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, i nakon ocene navoda izloženih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.

Branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da iz izreke prvostepene presude proizilazi da se kritični dokađaj odigrao u kući, odnosno sobi gde okrivljeni stanuje, dakle na mestu koje nije dostupno pogledu ili čujnosti sa javnog mesta, niti je posledica njegovih radnji nastupila na javnom mestu, pa kako delo nije izvršeno na javnom mestu, okrivljeni nije mogao biti oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru. Prema navodima zahteva, pobijanim presudama je na štetu okrivljenog učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer delo za koje se okrivljeni tereti nije krivično delo, kao i povreda zakona iz člana 439. stav 2) ZKP, jer u pogledu krivičnog dela koje predmet optužbe primenjen je zakon koji se ne može primeniti.

Članom 3. stav 1. tačka 2. Zakona o javnom redu i miru propisano je da je javno mesto prostor dostupan neodređenom broju lica čiji identitet nije unapred određen, pod istim uslovima ili bez posebnih uslova.

Članom 3. stav 2. Zakona o javnom redu i miru, propisano je da će se smatrati da je prekršaj ili krivično delo iz ovog zakona izvršeno na javnom mestu i kada je radnja izvršenja na mestu koje se u smislu stava 1. tačka 2. ovog člana ne smatra javnim mestom, ako je to mesto dostupno pogledu ili čujnosti sa javnog mesta ili je posledica nastupila na javnom mestu.

Iz izreke prvostepene presude proizilazi da je okrivljeni oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, koje je izvršeno u ..., u ulici ... broj .., tako što je okrivljeni, kada je sa ulaznih vrata kuće uočio da su policijski službenici došli na navedenu adresu i predstavili se rečima: „Policija“ i pozvali ga da izađe, ušao u kuću, zatvorio vrata, a kada su policijski službenici krenuli za njim i pokušali da uđu u sobu u koju je ušao, zadržavao vrata fizičkom snagom... pa kada su policijski službenici fizičkom snagom uspeli da otvore vrata krenuo prema prozoru sobe, kada ga je oštećeni BB sustigao i savladao.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz izreke prvostepene presude kojom je okrivljeni AA oglašen krivim proizilazi da je radnja krivičnog dela izvršena u naseljenom mestu – u ..., u kući koja se nalazi u ulici u kojoj se nalaze i drugi objekti, da se policija predstavila ispred ulaznih vrata kuće, nakon čega je okrivljeni ušao u kuću i zatvorio vrata policiji i ušao u sobu, pa je mesto izvršenja ovog krivičnog dela bilo dostupno čujnosti sa javnog mesta i ima se smatrati javnim mestom u smislu člana 3. stav 2. Zakona o javnom redu i miru.

Imajući i vidu da je okrivljeni AA krivično delo izvršio na mestu koje se u smislu zakona smatra javnim mestom, neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca ovog okrivljenog kojima se na navedeni način ukazuje na povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, zbog čega je Vrhovni kasacioni sud zahtev odbio kao neosnovan.

Iz napred navedenih razloga, doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić