Kzz 209/2025 nezakoniti dokazi

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 209/2025
04.03.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Svetlane Tomić Jokić, Aleksandra Stepanovića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Vićentija Darijevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 2K 232/24 od 26.07.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1-749/24 od 04.12.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 04.03.2025. godine, većinom glasova, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Vićentija Darijevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 2K 232/24 od 26.07.2024. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1-749/24 od 04.12.2024. godine u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu 2K 232/24 od 26.07.2024. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja :

-dva krivična dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. KZ, na štetu dece BB i VV, za koje mu je sud prethodno utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 2 godine,

-krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, na štetu oštećene GG, za koje mu je sud prethodno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 meseca i

-krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ izvršenog na štetu oštećenih DD i ĐĐ, za koje mu je sud prethodno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 meseca,

te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 meseci u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 26.06.2023. godine pa nadalje. Prema okrivljenom su izrečene i mere bezbednosti zabrana približavanja i komunikacije sa oštećenima i odlučeno je o troškovima krivinog postupka i imovinskopravnom zahtevu oštećenih, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1-749/24 od 04.12.2024. godine delimično su usvojene žalbe javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Zrenjaninu i branilaca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu 2K 232/24 od 26.07.2024. godine preinačena u pogledu krivice okrivljenog, tako što je okrivljeni AA oslobođen od optužbe da je izvršio dva krivična dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. KZ, na štetu dece maloletne BB i maloletnog VV, jer delo za koje je okrivljeni osuđen po zakonu nije krivično delo, a nema uslova za primenu mere bezbednosti i otklonjena je izrečena mera bezbednosti zabrana približavanja i komunikacije sa oštećenima maloletnim BB i maloletnom VV, kao i u pogledu odluke o krivičnoj sankciji i to tako što mu je za krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ izvršenog na štetu oštećene GG utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, a za krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ izvršenog na štetu DD i ĐĐ utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 7 meseci, dok su u preostalom delu žalbe OJT u Zrenjaninu i branilaca okrivljenog AA odbijene kao neosnovane i pobijana presuda potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Vićentije Darijević, zbog povreda zakona iz člana 439. tačka 2) i 3) i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, ukine drugostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak ili preinači presudu Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1-749/24 od 04.12.2024. godine tako što će okrivljenog osloboditi krivice i za preostala dva krivična dela za koja je osuđen.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podneti, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog - advokata Vićentija Darijevića je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj,

Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP u vezi člana 419. ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je došlo do nezakonitog korišćenja obrazloženja iz drugih sudskih odluka, a koje presude nisu izveli nižestepeni sudovi kao dokaz u ovom postupku.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni sud je ocenio kao neosnovane, iz sledećih razloga:

Iz spisa predmeta – zapisnika o glavnom pretresu Osnovnog suda u Zrenjaninu 2K 232/24 od 25.07.2024. godine proizlazi da je sud u dokaznom postupku na glavnom pretresu izvršio uvid u spise predmeta Osnovnog suda u Zrenjaninu Kn 109/19, te pročitao presude Osnovnog suda u Zrenjaninu P2 383/2023 od 18.07.2023. godine i P2 459/2023 od 09.10.2023. godine, a sa čijom sadržinom se upoznao i drugostepeni sud na pretresu održanom pred istim.

Sledstveno iznetom, navedene presude su izvedene kao dokaz na glavnom pretresu, te se pravnosnažne presude, nasuprot navodima zahteva, zasnivaju na dokazima izvedenim na glavnom pretresu, pa je samim tim sud bio ovlašćen da ceni navode iz istih, pojedinačno i u vezi sa ostalim izvedenim dokazima, zbog čega je ocenjen kao neosnovan navod zahteva da je sud postupio suprotno odredbi člana 419. ZKP i da je time na štetu okrivljenog povređen zakon iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Pored iznetog, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje i na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, koju obrazlaže navodima da nije bilo mesta primeni instituta skrivljene neuračunljivosti, jer je okrivljeni AA kritičnom prilikom bio u stanju alkoholne zavisnosti, usled koje nije bio sposoban da shvati značaj svog dela i da upravlja svojim postupcima, odnosno bio je neuračunljiv, da je on dugogodišnji lečeni zavisnik od upotrebe alkohola što proizilazi iz timskog sudskog psihijatrijskog veštačenja od 07.09.2023. godine, da je na nedvosmislen način utvrđeno da na strani okrivljenog postoji alkoholna zavisnost i da se predlaže mera bezbednosti obaveznog lečenja alkoholičara, a na šta upućuje i iskaz svedoka EE iz koga se može zaključiti zbog čega nije bilo mogućnosti primene skrivljene neuračunljivosti u odnosu na okrivljenog, a što posebno ukazuje i data odbrana okrivljenog, koju je izneo na ponovljenom glavnom pretresu dana 01.07.2024. godine.

Po nalaženju ovoga suda branilac okrivljenog, iako se formalno poziva na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, iznetim navodima zahteva osporava ocenu dokaza i iznosi svoje činjenične zaključke, drugačije od utvrđenih u pobijanim presudama, na kojima zasniva stav da nije bilo mesta primeni instituta skrivljene neuračunljivosti, čime ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 440. ZKP, Vrhovni sud je, zahtev branioca okrivljenog AA - advokata Vićentija Darijevića, u ovom delu, ocenio kao nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti kao razlog podnošenja opredeljuje i povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, koja je zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca. Međutim, navodi zahteva branioca okrivljenog ne sadrže objašnjenje u čemu se konkretno ta povreda sastoji, odnosno ne obrazlaže se na koji način su nižestepeni sudovi pravnosnažnim presudama učinili označenu povredu zakona.

Shodno iznetom, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u delu koji se odnosi na povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, nema zakonom propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja razloga za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, a što u slučaju podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, podrazumeva opredeljenje povrede, zbog koje se zahtev podnosi, kao i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Predsednik veća – sudija

Irina Ristić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković