
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 21/2019
30.01.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Milunke Cvetković, Miroljuba Tomića i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA zbog produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 61. stav 1. i 5. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, adv. Dragiše Đurića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu K 134/17 od 26.09.2018. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1019/18 od 01.11.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 30.01.2019. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, adv. Dragiše Đurića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu K 134/17 od 26.09.2018. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1019/18 od 01.11.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu K 134/17 od 26.09.2018. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 61. stav 1. i 5. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset meseci koju će izdržati po pravnosnažnosti presude.
Okrivljeni je obavezan i da plati sudu na ime paušala iznos od 8.000,00 dinara kao i ostale troškove krivičnog postupka u iznosu od 8.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom izvršenja.
Na osnovu člana 83. stav 1., 2., 3. i 4. KZ prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti obaveznog lečenja narkomana u Zavodu za izvršenje kazne ili odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi, koja će trajati dok postoji potreba za lečenjem, ali ne duže od tri godine, s tim što se vreme provedeno u ustanovi za lečenje uračunava u kaznu zatvora.
Prema okrivljenom je na osnovu člana 91-93. KZ izrečena mera bezbednosti oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim delom u iznosu od 300,00 dinara. Okrivljeni je obavezan da oštećenom BB na ime naknade štete isplati iznos od 102.197,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1019/18 od 01.11.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, adv. Dragiše Đurića, a presuda Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu K 134/17 od 26.09.2018. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog AA, adv. Dragiša Đurić, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:
Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.
Odredbom člana 485. stav 4. ZKP ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP može preko branioca, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakonika, propisnih u članu 74., članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4. ZKP, učinjenih u prvostepenom i postupku pred Apelacionim sudom.
U konkretnom slučaju branilac okrivljenog kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, ističe povredu zakona iz člana 439. tačka 3. ZKP u vezi člana 83. KZ pri čemu samo formalno označava ovu povredu zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno, međutim u obrazloženju zahteva osporava činjenična utvrđenja suda oko ispunjenosti uslova za izricanje mere bezbednosti obaveznog lečenja narkomana u zavodu za izvršenje krivičnih sankcija ili drugoj odgovarajućoj ustanovi, a iz kojih razloga shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP nije dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu.
Takođe zahtevom za zaštitu zakonitosti se ukazuje da je prvostepeni sud nepravilno odlučio o krivičnoj sankciji, jer izrečena kazna je previsoko određena, imajući u vidu olakšavajuće okolnosti kod okrivljenog iz čega proizilazi da se zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, a iz kojih razloga shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP, nije dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog i njegovog branioca.
Zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje se i da je u pravnosnažnim presudama pogrešno utvrđeno činjenično stanje, to jest da je povređena odredba člana 440. stav 2. ZKP, a u vezi sa tim se navodi da prvostepena presuda nema jasne razloge o odlučnim činjenicama, iz čega proizilazi da se zahtevom ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, a koje povrede ne predstavljaju u smislu člana 485. stav 4. ZKP dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog i njegovom branioca.
Zahtev za zaštitu zakonitosti podnet je iz zbog povrede Ustava Republike Srbije, kao i načela Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Kada se zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 1. tačka 3), prema odredbi člana 484. ZKP uz zahtev se mora dostaviti i Odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda ljudskih prava i slobode okrivljenog ili drugog učesnika u postupku koje je zajemčeno Ustavom i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava osnovnih sloboda i dodatnim protokolima.
Kako podnosilac zahteva za zaštitu zakonitosti uz zahtev nije dostavio Odluku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, to je Vrhovni kasacioni sud našao da u pogledu ove povrede zahtev za zaštitu zakonitosti nema propisani sadržaj.
Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Mila Ristić, s.r. Nevenka Važić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić