
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 23/2026
29.01.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bojane Paunović, predsednika veća, Dijane Janković, Milene Rašić, Miroljuba Tomića i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vukašina Vlajkovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu K 263/24 od 05.08.2025. godine i Višeg suda u Valjevu Kž1 121/25 od 05.11.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 29.01.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vukašina Vlajkovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu K 263/24 od 05.08.2025. godine i Višeg suda u Valjevu Kž1 121/25 od 05.11.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu K 263/24 od 05.08.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 (pedesethiljada) dinara koju je dužan da plati u roku od 2 (dva) meseca od dana pravnosnažnosti presude i istovremeno je određeno da će, ako okrivljeni navedenu novčanu kaznu ne plati u ostavljenom roku, ista biti zamenjena kaznom zatvora, tako što će se za svakih započetih 1.000,00 (hiljadu) dinara novčane kazne odrediti 1 (jedan) dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od šest meseci.
Istom presudom obavezan je okrivljeni da na ime troškova krivičnog postupka i obavljenog veštačenja od strane veštaka medicinske struke dr Vladimira Srećkovića, plati iznos od 10.072,00 dinara, a na ime pristupa na glavni pretres iznos od 3.777,00 dinara, te na ime paušala iznos od 20.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, kao i da privatnom tužiocu BB, na ime zastupanja od strane punomoćnika, advokata Duška Đukanovića, plati iznos od 250.000,00 dinara, u roku od 2 meseca od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je privatni tužilac BB, radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva, upućena na parnicu.
Presudom Višeg suda u Valjevu Kž1 121/25 od 05.11.2025. godine delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog AA preinačena je presuda Osnovnog suda u Valjevu K 263/24 od 05.08.2025. godine, u stavu III izreke, samo u pogledu odluke o troškovima krivičnog postupka i obavezan je okrivljeni da na ime zastupanja privatnog tužioca BB od strane punomoćnika, advokata Duška Đukanovića, plati iznos od 230.000,00 dinara, u roku od 2 meseca od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je u preostalom delu žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je u nepreinačenom delu potvrđena.
Istom presudom obavezan je okrivljeni da na ime troškova krivičnog postupka nastalih pred drugostepenim sudom, a na ime zastupanja privatnog tužioca BB od strane punomoćnika, advokata Duška Đukanovića, plati iznos od 30.000,00 dinara, u roku od 2 meseca od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Iako branilac okrivljenog AA, advokat Vukašin Vlajković navodi da zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Valjevu Kž1 121/25 od 05.11.2025. godine, iz obrazloženja i predloga zahteva proizilazi da isti podnosi i protiv presude Osnovnog suda u Valjevu K 263/24 od 05.08.2025. godine, bez navođenja zakonskog razloga, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da iste preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe i obaveze plaćanja troškova krivičnog postupka.
Vrhovni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je doneo odluku kao u izreci, nalazeći da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, nedozvoljen.
Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1.) do 3.) i člana 441. stav 3. i 4, učinjenih u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim - drugostepenim sudom.
Branilac okrivljenog, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja istog ne navodi nijednu od povreda zakona taksativno propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP. Iz obrazloženja zahteva proizilazi da je isti podnet zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (440. ZKP), imajući u vidu da branilac svojim navodima polemiše sa ocenom izvedenih dokaza, pre svega sa iskazima privatnog tužioca BB i svedoka, dovodeći u pitanje njihovu saglasnost, kao i sa zaključcima suda o načinu i mehanizmu nastanka povrede i postojanju umišljaja, uz iznošenje sopstvene verzije događaja i sopstvenog stava da tokom postupka nisu izvedeni dokazi koji upućuju na zaključak da je okrivljeni izvršio krivično delo za koje je oglašen krivim i osuđen. U vezi sa takvim činjeničnim osporavanjem, branilac ostalim navodima zahteva, osporava i razloge pravnosnažne presude, navodeći da su kontradiktorni i protivrečni, u toj meri da se presuda ne može ispitati, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Međutim, kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP koja propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno branilac okrivljenog shodno ograničenju njegovih prava pravima koja u postupku ima okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi (član 440. ZKP), Vrhovni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, ocenio nedozvoljenim.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja, tako što je, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Andrea Jakovljević,s.r. Bojana Paunović,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
