Kzz 239/2017 odbijen zahtev; povreda zakona; 439 tačka 1 ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 239/2017
06.04.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Radmile Dragičević Dičić, članova veća, sa savetnikom Marinom Radosavljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vladimira Štrpca, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Velikom Gradištu K 20/15 od 20.10.2016. godine i Višeg suda u Požarevcu 2Kž1 146/16 (2015) od 13.12.2016. godine, u sednici veća održanoj 06.04.2017. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vladimira Štrpca, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Velikom Gradištu K 20/15 od 20.10.2016. godine i Višeg suda u Požarevcu 2Kž1 146/16 (2015) od 13.12.2016. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Velikom Gradištu K 20/15 od 20.10.2016. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara, koju je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravnosnažosti navedene presude, a ako ne plati u ostavljenom roku, određeno je da će ista biti zamenjena u kaznu zatvora, tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Presudom je okrivljeni obavezan da u korist budžetskih sredstava suda plati na ime paušala iznos od 30.000,00 dinara, na ime troškova krivičnog postupka iznos od 13.282,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Istom presudom, oštećeni je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, upućen na parnicu.

Presudom Višeg suda u Požarevcu 2Kž1 146/16 (2015) od 13.12.2016. godine, delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog AA, avokata Vladimira Štrpca, preinačena je presuda Osnovnog suda u Velikom Gradištu K 20/15 od 20.10.2016. godine, samo u delu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Viši sud u Požarevcu okrivljenog AA, zbog izvršenja krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom, primenom napred navedenog zakonskog propisa i odredbe člana 4. stav 2, 42, 50, 51. i 54. KZ i člana 419. i 424. ZKP, osudio na novčanu kaznu u iznosu od 60.000,00 dinara, koju je okrivljeni dužan da plati u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude, a ako ne plati novčanu kaznu u ostavljenom roku, određeno je da će ista biti zamenjena u kaznu zatvora, tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne, odrediti jedan dan kazne zatvora, dok je u preostalom delu žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana, i u nepreinačenom delu prvostepena presuda potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti, blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Vladimir Štrbac, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, a zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, tako što će preinačiti pobijane presude i okrivljenog osloboditi od optužbe, jer delo za koje je osuđen nije krivično delo.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su pobijane presude donete uz povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer u radnjama okrivljenog nisu sadržani elementi bića krivičnog dela iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, te da opisane radnje, prema navodima zahteva, predstavljaju bitno obeležje prekršaja iz člana 9. Zakona o javnom redu i miru.

Odredbom člana 122. stav 1. ZKP propisano je da ko drugog lako telesno povredi ili mu zdravlje lako naruši, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine, dok je stavom 2. navedenog člana propisano da ako je takva povreda nanesena oružjem, opasnim oruđem ili drugim sredstvom podobnim da telo teško povredi ili zdravlje teško naruši, učinilac će se kazniti zatvorom do tri godine.

Iz izreke pobijane prvostepene presude Osnovnog suda u Velikom Gradištu, proizilazi da je okrivljeni kritičnom prilikom u stanju uračunljivosti, pri čemu je bio svestan svog dela i da je isto zabranjeno i hteo njegovo izvršenje, sredstvom podobnim da telo teško povredi i zdravlje teško naruši, lako telesno povredio oštećenog BB, na taj način što je posle kraće verbalne rasprave, oštećenog udario drvenim štapom dužine oko 1 metra u predelu glave, usled čega je oštećeni zadobio lake telesne povrede u vidu otoka boje kože na levoj polovini glave, prečnika oko 0,5 cm.

Polazeći od navedenog i citiranih zakonskih odredbi, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz izreke pobijane prvostepene presude jasno proizilaze sva subjektivna i objektivna obeležja bića krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, odnosno jasno proizilazi da je okrivljeni kritičnom prilikom na opisani način preduzeo radnje izvršenja navedenog krivičnog dela, jer je lako telesno povredio oštećenog, sredstvom podobnim da telo teško povredi i zdravlje teško naruši.

Iz iznetih razloga, po oceni ovog suda, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Pored toga, branilac u zahtevu ističe povredu člana 15. i 16. ZKP, jer smatra da u toku dokaznog postupka nije na nesumnjiv način utvrđeno postojanje sredstva izvršenja predmetnog krivičnog dela, tj. da nije na nesumnjiv način utvrđeno da je okrivljeni kod sebe imao drveni štap dužine oko jedan metar.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 15. i 16. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude u odnosu na odbijajući deo na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev branioca okrivljenog odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik                                                                                                        Predsednik veća-sudija

Marina Radosavljević,s.r.                                                                                             Janko Lazarević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić