Kzz 253/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 253/2014
03.04.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.D., zbog krivičnog dela uvrede iz člana 170. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca osuđenog D.D., advokata D.P., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K br.2688/10 od 08.11.2013. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž br.52/14 od 03.02.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 03.04.2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca osuđenog D.D., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K br.2688/10 od 08.11.2013. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž br.52/14 od 03.02.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu K br.2688/10 od 08.11.2013. godine okrivljeni D.D. oglašen je krivim da je izvršio krivično delo uvrede iz člana 170. stav 1. KZ za koje je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 dinara koju je obavezan da plati u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude i određeno da ako kaznu ne bude platio u ovom roku ista se ima zameniti kaznom zatvora i to svakih započetih 1.000,00 dinara kazne jednim danom zatvora.

Navedenom presudom obavezan je okrivljeni da plati sudu na ime paušala iznos od 9,000,00 dinara a privatnom tužiocu D.A. na ime troškova ovog postupka iznos od 191.710,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Istom presudom prema okrivljenom D.D. odbijena je optužba da je učinio krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ jer je okrivljeni za ovo krivično delo već pravnosnažno osuđen, a na osnovu člana 422. tačka 2. ZKP.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Kž br.52/14 od 03.02.2014. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog D.D. i potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu K br.2688/10 od 08.11.2013. godine.

Zahtev za zaštitu zakonitosti protiv napred navedenih pravnosnažnih presuda podneo je branilac osuđenog D.D. advokat D.P. iz razloga predviđenih članom 485. stav 1. tačka 1. u vezi stava 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i donese presudu kojom će preinačiti drugostepenu odluku tako što će ukinuti prvostepenu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. i 487. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca osuđenog D.D. je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. ZKP propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane lica ovlašćenih za podnošenje zahteva (član 483. stav 1. ZKP), pa je između ostalih, u članu 485. stav 1. tačka 1. ZKP kao razlog predviđena povreda zakona.

Članom 485. stav 4. istog Zakonika propisano je da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog taksativno nabrojanih povreda tog zakonika, učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

Pravo okrivljenog za podnošenje zahteva zbog povrede zakona je po stavu Vrhovnog kasacionog suda shodno navedenoj zakonskoj odredbi, ograničeno na povrede koje su taksativno navedene u stavu 4. člana 485. ZKP. Prema tome, okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povreda tog zakonika: član 74, član 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1.), član 439. tačka 1.) do 3.) i član 441. st. 3. i 4. učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.D. koji je podnet u skladu sa odredbom člana 483. stav 3. ZKP, kao razlog podnošenja zahteva navedeno je da prvostepena presuda ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici, čime se ukazuje na povredu Zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP koja je učinjena u prvostepenom postupku.

Navedena povreda međutim, po stavu Vrhovnog kasacionog suda ne predstavlja zakonski razlog u okviru povreda nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP zbog koga bi okrivljeni, kao ovlašćeno lice, mogao podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a osim ovog razloga u zahtevu nije naveden nijedan drugi razlog koji bi mogao biti predmet pobijanja zakonitosti odluke u opsegu koji ZKP u članu 485. stav 4. taksativno nabraja.

Prema tome, povreda koja je predmet podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti po stavu Vrhovnog kasacionog suda ne može biti razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog, zbog čega je zahtev ocenjen kao nedozvoljen.

Postupajući na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.D.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                         Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                                   Dragiša Đorđević, s.r.