
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 257/2026
11.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 61. i 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Aleksandra Milićevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Majdanpeku K.38/23 od 25.03.2025. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 533/2025 od 20.11.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 11.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Aleksandra Milićevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Majdanpeku K.38/23 od 25.03.2025. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 533/2025 od 20.11.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Majdanpeku K.38/23 od 25.03.2025. godine okrivljeni AA, između ostalih, oglašen je krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 61. i 33. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru, a koja će se izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora. Oštećeni su upućeni na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva. Okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 533/2025 od 20.11.2025. godine, usvajanjem žalbe javnog tužioca OJT u Negotinu, odeljenje u Majdanpeku preinačena je presuda Osnovnog suda u Majdanpeku K.38/23 od 25.03.2025. godine u delu odluke o kazni tako što je okrivljeni, između ostalih, zbog produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 61. i 33. KZ, za koje delo je prvostepenom presudom oglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koju će izdržavati u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, a u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru, dok je žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Aleksandar Milićević, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili ih preinači u korist okrivljenog.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen.
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, ali u obrazloženju zahteva, ne opredeljuje konkretno ni jednu povredu zakona u smislu stava 4. člana 485. ZKP, već navodi da sud nije uzeo u obzir potpuno neslaganje izjava okrivljenih, ceneći potpuno priznanje izvršenja krivičnog dela od strane okrivljenog BB a po stavu branioca, navedene izjave su morale biti potpuno dokazane svim izvedenim dokazima. Na ovaj način branilac okrivljenog suštinski osporava utvrđeno činjenično stanje i ocenu dokaza datu od strane suda, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, pa je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog AA, u ovom delu, ocenio kao nedozvoljen.
Pored navedenog, branilac okrivljenog ističe i da je sud cenio iskaz okrivljenih, porodične prilike okrivljenog, kao i činjenicu da je u vreme izvršenja predmetnog krivičnog dela tek navršio 19 godina života iz kog razloga je, po mišljenju branioca moglo da mu se sudi kao maloletnom učiniocu krivičnog dela, ali da drugostepeni sud nije u potpunosti cenio okolnosti koje bi mogle opravdati kaznu izrečenu prvostepenom presudom i to da je okrivljeni u međuvremenu našao zaposlenje, zasnovao vanbračnu zajednicu i da će uskoro postati otac. Ovakvim navodima branioca okrivljenog ističe se povreda odredbe člana 441. stav 1. ZKP, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, te je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog AA, i u ovom delu, ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovoga rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Vesna Zarić, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
