
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 26/2023
31.01.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Svetlane Tomić Jokić i Dubravke Damjanović, članova veća, sa savetnikom Zvezdanom Govedarica Carić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Nenada Stankovića, zbog produženog krivičnog dela obljuba sa detetom iz člana 180. stav 1. u vezi člana 61. stav 2. i 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nenada Stankovića, advokata Vučića B. Popovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Negotinu K 11/19 od 13.04.2022. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 611/2022 od 16.09.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 31.01.2023. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Nenada Stankovića, advokata Vučića B. Popovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Negotinu K 11/19 od 13.04.2022. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 611/2022 od 16.09.2022. godine, u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Negotinu K 11/19 od 13.04.2022. godine, okrivljeni Nenad Stanković oglašen je krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela obljuba sa detetom iz člana 180. stav 1. u vezi člana 61. stav 2. i stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 8 (osam) meseci, koju je dužan da izdrži po pravnosnažnosti presude, a u koju kaznu mu se ima uračunati vreme koje je proveo u pritvoru počev od 05.11.2018. godine do 24.12.2020. godine. Istom presudom, okrivljeni je obavezan da plati sudu na ime paušala iznos od 15.000,00 dinara i na ime troškova krivičnog postupka iznos od 248.264,89 dinara, kao i Višem javnom tužilaštvu u Negotinu iznos od 53.344,00 dinara, sve u roku od 60 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja. Navedenom presudom, odlučeno je da troškovi punomoćnika po službenoj dužnosti maloletnog oštećenog AA, advokata Mirjane Zdravković, budu isplaćeni unapred iz budžetskih sredstava suda, a da konačno padaju na teret okrivljenog Nenada Stankovića. Zakonski zastupnik oštećenog maloletnog AA, za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva upućen je na parnicu.
Prema okrivljenom Nenadu Stankoviću izrečena je mera bezbednosti iz člana 87. stav 1. Krivičnog zakonika, a kako je to navedeno u izreci prvostepene presude.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 611/22 od 16.09.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog i presuda Višeg suda u Negotinu K 11/2019 od 13.04.2022. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Nenada Stankovića, advokat Vučić B. Popović, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, te da ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje pred izmenjenim većem ili da iste preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe za produženo krivično delo obljuba sa detetom iz člana 180. stav 1. u vezi člana 61. stav 2. i 1. KZ, kao i da Vrhovni kasacioni sud o sednici veća obavesti okrivljenog i njegovog branioca i odredi da se izvršenje presude Višeg suda u Negotinu K 11/19 od 13.04.2022. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 611/2022 od 16.09.2022. godine, odloži.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.
Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog Nenada Stankovića navodi da se presuda zasniva na dokazima na kojima se ne može zasnivati i to na nalazu i mišljenju Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu od 05.03.2019. godine, o veštačenju okrivljenog Nenada Stankovića i nalazu i mišljenju Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu od 23.03.2019. godine o veštačenju oštećenog AA, kao i dopunama nalaza i mišljenja Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu od 30.12.2020. godine, jer su, prema navodima odbrane, veštačenja obavljena bez prisustva angažovanih stručnih savetnika odbrane, te da je s tim u vezi postupljeno suprotno odredbi člana 126. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku. Prema navodima odbrane angažovanje stručnih savetnika u predmetnom postupku usledilo je u periodu kada je već započet glavni pretres i kada su obavljena sva tri veštačenja, a da je s obzirom da su sva tri nalaza bila kontradiktorna, bilo neophodno da stručni savetnici obave pregled okrivljenog i oštećenog, a koji predlog odbrane je sud odbacio.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti iz sledećih razloga.
Naime, odredba člana 126. ZKP, na koju se poziva branilac okrivljenog u podnetom zahtevu, reguliše prava i dužnosti stručnog savetnika, odnosno lica koje raspolaže stručnim znanjem, iz oblasti u kojoj je određeno veštačenje, dok je odredbom člana 125. stav 2. Zakonika o krivičnom postupku propisano da stranka može izabrati i punomoćjem ovlastiti stručnog savetnika kada organ postupka odredi veštačenje, a u stavu 3. istog člana propisano je da optuženi i oštećeni kao tužilac, imaju pravo da organu postupka podnesu zahtev za postavljanje stručnog savetnika.
S obzirom da iz spisa predmeta proizilazi da u vreme kada su obavljena veštačenja Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu od 05.03.2019. godine i 23.03.2019. godine, okrivljeni nije izabrao stručnog savetnika, niti je u vreme određivanja navedenih veštačenja, od strane branioca i okrivljenog bio podnet zahtev za postavljanje stručnog savetnika, to nije ni bilo uslova za primenu člana 126. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku.
Nadalje, a suprotno navodima iz zahteva za zaštitu zakonitosti iz spisa predmeta se utvrđuje da su dana 08.07.2020. godine stručni savetnici pristupili na glavni pretres, kojom prilikom su stavili primedbe i predloge na već obavljena veštačenja, te da je u njihovom prisustvu ispitan na istom glavnom pretresu i predstavnih Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu psihijatar dr Veselin Pečenica. Iz spisa predmeta se takođe utvrđuje da su stručni savetnici bili prisutni i na narednim glavnim pretresima i na istima stavili primedbe na obavljena psihijatrijska veštačenja, kao i veštačenja predstavnika Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu, a da je nakon primedbi stručnih savetnika na veštačenja Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu od 05.03.2019. godine i 23.03.2019. godine, a po predlogu javnog tužioca, prvostepeni sud doneo naredbe kojima je odredio dopunu psihijatrijskog i psihološkog veštačenja u odnosu na okrivljenog Nenada Stankovića i oštećenog AA od strane komisije veštaka Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu od 02.11.2020. godine, te da su dopunska veštačenja po naredbi prvostepenog suda i obavljena 30.12.2020. godine, a da su predstavnik komisije Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu, kao i javni tužilac, telefonskim putem obavestili branioca okrivljenog o terminu kada će biti obavljeno dopunsko veštačenje, kako bi istom prisustvovao, kao i stručni savetnici odbrane. Na pretresu od 04.06.2021. godine u prisustvu stručnih savetnika odbrane ispitan je i predstavnik komisije Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu, pri čemu su stručni savetnici prisustvovali i narednim glavnim pretresima i davali primedbe.
Imajući u vidu sve napred navedeno, neosnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitim dokazima, jer isti ne predstavljaju nezakonite dokaze sami po sebi, niti po načinu pribavljanja, a s tim u vezi se neosnovano ukazuje na povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku.
Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog Nenada Stankovića navodi da delo za koje je okrivljeni oglašen krivim ne može biti krivično delo, jer postoje osnovi isključenja protivpravnosti na strani okrivljenog u pogledu postojanja neotklonjive stvarne i pravne zablude.
Vrhovni kasacioni sud izložene navode ocenjuje neosnovanim, s obzirom da je branilac okrivljenog Nenada Stankovića istovetne navode isticao i u postupku po redovnom pravnom leku, pa kako je Apelacioni sud u Nišu, kao drugostepeni sud, ove žalbene navode ocenio neosnovanim i o tome na strani 8. stav 1. i 2. i strani 9. stav 1. dao jasne, dovoljne i argumentovane razloge, koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata kao pravilne, to u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na ove razloge i upućuje.
Ostalim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog Nenada Stankovića daje sopstvenu ocenu izvedenih dokaza, polemišući sa zaključcima prvostepenog suda, a vezano za nalaze i mišljenja komisije veštaka Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu, iznoseći sopstveno viđenje predmetnog događaja i utvrđeno činjenično stanje, a na bazi obavljenih veštačenja i ostalih izvedenih dokaza. Na opisani način, po stavu ovog suda, branilac pravnosnažne presude pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno povrede zakona iz člana 440. ZKP.
Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je zahtev branioca okrivljenog Nenada Stankovića u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, u delu u kojem je zahtev odbijen kao neosnovan, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Zvezdana Govedarica Carić,s.r. Bata Cvetković,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić