Kzz 268/2025 439 tačka 1 ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 268/2025
05.03.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Branislava Popovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požarevcu K.49/24 od 26.09.2024. godine i Višeg suda u Požarevcu Kž1 165/24 od 18.12.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 05.03.2025. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Branislava Popovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požarevcu K.49/24 od 26.09.2024. godine i Višeg suda u Požarevcu Kž1 165/24 od 18.12.2024. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu K.49/24 od 26.09.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. KZ i izrečena mu je uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo. Okrivljeni je obavezan na plaćanje paušalnog iznosa, a oštećeni su upućeni za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva na parnicu.

Presudom Višeg suda u Požarevcu Kž1 165/24 od 18.12.2024. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog i njegovog branioca, pa je presuda Osnovnog suda u Požarevcu K.49/24 od 26.09.2024. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Branislav Popović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i stav 2. tačka 1) ZKP, dok iz obrazloženja zahteva proizilazi da ga podnosi i zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili ih preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj.

Branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP navodeći da ne može biti reči o krivičnom delu lažno prijavljivanje jer protiv oštećenih nije vođen nikakav postupak, ni krivični, ni prekršajni. Dakle, ako se protiv oštećenih nije vodio krivični postupak krivično delo lažno prijavljivanje ne može postojati a da je protiv njih pokrenut nekakav postupak videlo bi se da li su navodi iz takozvane prijave lažni ili ne. Pored navedenog, po stavu branioca za postojanje krivičnog dela lažno prijavljivanje u subjektivnom pogledu potrebna je sigurnost učinioca i njegova potpuna svest o tome da prijavljuje nevino lice, kao i da su tvrdnje u prijavi neistinite ne samo u subjektivnom već i u objektivnom pogledu.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Krivično delo lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. KZ vrši onaj ko prijavi određeno lice da je učinilo krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, a zna da to lice nije učinilac tog dela.

U izreci presude je navedeno da je okrivljeni AA, u mestu, vreme i na način, bliže opisan u izreci presude, uračunljiv, svestan svoga dela i zabranjenosti istog, čije izvršenje je hteo, prijavio oštećenog BB i oštećenog VV, da su činili krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, na taj način što je pristupio u JP Pošte Srbije..., predao zatvorenu pošiljku u koverti..., na kojoj je kao primalac označen SBPOK Beograd..., a zatim predao i zatvorenu pošiljku u koverti..., na kojoj je kao primalac označen SUK-MUP, u kojim se pisanim pošiljkama nalazio istovetan pisani dopis..., koji je nakon otvaranja pošiljke... zaveden u Upravi kriminalističke policije Beograd MUP RS..., odnosno nakon otvaranja pošiljke... zaveden u Sektoru unutrašnje kontrole MUP RS.., u kome se oštećeni... prijavljuju da su inače poznati po nasilničkom ponašanju 2019. godine u selu ..., na benzinskoj pumpi Pura petrol, iz čista mira pretukli lice koje je slučajno zakačilo njihovo vozilo, a koje se radnje oštećenih opisane u navedenim dopisima mogu zavesti pod zakonski opis krivičnog dela nasilničko ponašanje u saizvršilaštvu iz člana 344 stav 1. KZ u vezi sa članom 33 KZ, a za koje se krivično delo, krivično gonjenje preduzima po službenoj dužnosti iako oštećeni nisu preduzeli radnje opisane u navedenim podnescima, niti izvršili krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, što je okrivljeni znao, a ipak prijavio oštećene različitim organizacionim jedinicama MUP RS.

Činjenični opis krivičnog dela utvrđen u izreci pravnosnažne presude sadrži sva bitna zakonska subjektivna i objektivna obeležja krivičnog dela lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. KZ, za koje je ovaj okrivljeni pravnosnažno oglašen krivim pri čemu nije potrebno da je u vezi podnete prijave pokrenut postupak, pa ni krivični, jer je za postojanje ovog krivičnog dela dovoljno da su tvrdnje iznete u prijavi neistinite u objektivnom smislu, i da izvršilac na subjektivnom planu to zna, a delo je svršeno podnošenjem krivične prijave pa su suprotni navodi branioca okrivljenog kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP od strane ovoga suda ocenjeni kao neosnovani.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u ostalom delu je nedozvoljen i nema zakonom propisan sadržaj.

Branilac okrivljenog u obrazloženju podnetog zahteva ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP koja predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, ali u obrazloženju navedene povrede u zahtevu navodi da je presuda doneta na osnovu jednog dokaza i to snimka PTT Srbije, koji nije sporan, ali nije dovoljan da se okrivljeni oglasi krivim, pri čemu se iz dopisa pošte vidi da vreme na kamerama nije baš bilo tačno, pa se na osnovu ovog dokaza ne može na nesumnjiv način utvrditi da je okrivljeni poslao pošiljku, na koji način se suštinski osporava utvrđeno činjenično stanje i ocena dokaza data od strane suda, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, pa je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog AA u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Pored navedenog, branilac okrivljenog ističe da je izreka presude nerazumljiva, na koji način ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, kao i da je izreka protivrečna sama sebi i razlozima presude, da presuda nema razloge i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su dati su nejasni i protivrečni, na koji način se suštinski ističe i bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP. Takođe se navodi i da drugostepeni sud nije odgovorio na navode žalbe, na koji način se ističe i povreda člana 460. ZKP. Dalje se navodi da je činjenično stanje koje su sudovi utvrdili pogrešno i nepotpuno i time ukazuje i na povredu člana 440. ZKP u okviru koje navodi i da nema dokaza da je bilo ko prijavio navedeni događaj, te da nema dokaza da se tako nešto desilo. Branilac u zahtevu napominje i da su sudovi povredili odredbu člana 16. stav 5. ZKP.

Navedene povrede ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, pa je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog AA i u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu ističe i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, koja predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, ali kako u obrazloženju zahteva ne daje ni jedan razlog zbog kojeg smatra da je došlo do povrede navedene odredbe zakona, a imajući pri tome u vidu da Vrhovni sud ispituje pravnosnažnu odluku ili postupak koji je prethodio njenom donošenju u okviru razloga, dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, to je Vrhovni sud našao da zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, u ovom delu nema zakonom propisan sadržaj.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda zakona na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Branislava Popovića, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, zahtev u odnosu na povredu zakona navedenu u izreci odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP i člana 484. i 458. stav 4. ZKP, zahtev odbacio i odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    Predsednik veća-sudija

Vesna Zarić,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Milena Rašić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković