
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 276/2025
06.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela teška telesna povreda u saizvršilaštvu iz člana 121. stav 1. u vezi čl. 33. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Branislava Manića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu K 400/24 od 30.05.2024. godine i Višeg suda u Pančevu Kž1 269/24 od 24.12.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 06.03.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Branislava Manića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu K 400/24 od 30.05.2024. godine i Višeg suda u Pančevu Kž1 269/24 od 24.12.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Pančevu K 400/24 od 30.05.2024. godine okrivljeni BB i VV oglašeni su krivim zbog krivičnog dela teška telesna povreda u saizvršilaštvu iz člana 121. stav 1. u vezi čl. 33. KZ, pa je okr. BB izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine sa rokom proveravanja u trajanju od tri godine, a okr. VV je izrečana uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci sa rokom proveravanja u trajanju od četiri godine, a okrivljeni AA je oglašen krivim zbog krivičnog dela teška telesna povreda u u podstrekavanju iz člana 121. stav 1. u vezi čl. 34. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 13.03.2024. godine do 29.05.2024. godine.
Istom presudom, okrivljenima AA, BB i VV je na osnovu člana 89a KZ izrečena mera bezbednosti zabrana približavanja i komunikacije sa oštećenim GG, pa je okrivljenima zabranjeno da se približavaju oštećenom na udaljenosti manjoj od 100 metara, zabranjeno im je da pristupe oko mesta stanovanja i mesta rada oštećenog u periodu od tri godine.
Istom presudom, okrivljeni su obavezani da plate sudu na ime sudskog paušala iznos od po 10.000,00 dinara, u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, kao i ostale troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem, dok je na osnovu člana 258 stav 4. ZKP oštećeni GG, radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, upućen na parnični postupak.
Presudom Višeg suda u Pančevu Kž1 269/24 od 24.12.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba okrivljenog AA, izjavljena putem branilaca, a prvostepena presuda je potvrđena.
Branilac okrivljenog AA, advokat Branislav Manić, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažnih presuda, iz svih zakonskih razloga, sa predlogom da Vrhovni sud izvrši uvid u predmet Osnovnog suda u Pančevu, u obe presude, te usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, ukine pobijane presude i vrati predmet prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je u sednici veća održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. tač. 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, dok su stavom 4. navedenog člana propisani uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i to takstativnim nabrajanjem povreda zakona (član 74., član 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tač. 7) do 10) i stav 2. tač. 1), člana 439. tač.1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4.), koje mogu biti učinjene u prvostepenom i postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom.
Branilac kao razlog podnošenja zahteva ne opredeljuje konkretno ni jednu povredu zakona koja, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, već navodi da činjenično stanje tokom ovog krivičnog postupka nije pravilno utvrđeno. S tim u vezi, branilac opširno citira navode prvostepene presude, polemiše sa izvedenim dokazima, odnosno navodima odbrana okrivljenih u pogledu činjenica ko je koga prvi udario i ko je bio podstrekač krivičnog dela, te izvodi sopstveni zaključak da je sud u situacijama kada se radi o protivrečnim odbranama okrivljenih, dužan da ceni onaj iskaz koji je povoljniji za okrivljenog. Branilac dalje ističe, da su nezakoniti dokaz odbrane okrivljenih BB i VV date na zapisniku pred OJT Pančevo u toku istražnog postupka, na koji način ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP. Međutim, ovu povredu obrazlaže činjeničnim navodima iskaza okrivljenih i protivrečnostima u njihovim odbranama, te izvodi sopstvene zaključke da je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primenjen materijalno pravni propis, čime u suštini osporava činjenično stanje utvrđeno prvostepenom i drugostepenom presudom, u smislu člana 440. ZKP.
Branilac, pored toga, ukazuje na okolnosti koje je sud cenio prilikom odmeravanja kazne okrivljenom, te polemiše sa odlukom suda da okrivljenom izrekne zatvorsku kaznu, na koji način ističe povredu odredbe člana 441. stav 1. ZKP.
Imajući u vidu da povrede zakona na koje ukazuje odbrana iz člana 440. ZKP i 441. stav 1. ZKP, ne predstavljaju zakonske razloge u okviru povreda pobrojanih u članu 485. stav 4. ZKP, zbog kojih je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno okrivljenom preko branioca, to je isti ocenjen kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković