
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 292/2025
06.03.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela polno uznemiravanje iz člana 182a stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Ćalovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Čačku K 343/23 od 19.07.2024.godine i Višeg suda u Čačku Kž1 126/24 od 27.11.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 06.03.2025.godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Ćalovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Čačku K 343/23 od 19.07.2024.godine i Višeg suda u Čačku Kž1 126/24 od 27.11.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Čačku K 343/23 od 19.07.2024. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog krivičnog dela polno uznemiravanje iz člana 182a stav 2. u vezi stava 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju da izdrži po pravnosnažnosti presude.
Istom presudom, na osnovu člana 142. stav 2. tačka 2. ZKP, naloženo je PU Čačak da od okrivljenog AA uzme uzorak biološkog porekla – DNK uzorak za dobijanje DNK profila za potrebe vođenja registra lica osuđenih zbog krivičnih dela protiv polne slobode. Naloženo je PU Čačak da ovaj biološki uzorak dostavi Upravi za izvršenje krivičnih sankcija – licu zaduženom za vođenje evidencije u Upravi IKS.
Pored toga, istom presudom je obavezan okrivljeni da plati sudu na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, na račun Osnovnog suda u Čačku, kao i na ime troškova postupka nastalih pred OJT u Čačku iznos od 50.864,19 dinara, na račun budžeta RS, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, dok troškovi postupka na ime zastupanja punomoćnika mal. oštećene padaju na teret budžetskih sredstava suda. Naloženo je računovodstvu suda da punomoćniku mal.oštećene, advokatu Anki Vilotijević, na ime troškova krivičnog postupka iz budžetskih sredstava suda isplati ukupan iznos od 166.500,00 dinara, u roku od 60 dana po prvnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Rešenjem o ispravci Osnovnog suda u Čačku K 343/23 od 02.09.2024.godine, ispravljena je presuda Osnovnog suda u Čačku K 343/23 od 19.07.2024.godine i to izreka, tako što se posle poslednjeg stava dodaju reči „Oštećena – maloletna BB iz ..., se preko zakonske zastupnice, majke VV, radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućuje na parnicu“ i isto čini sastavni deo presude Osnovnog suda u Čačku K 343/23 od 19.07.2024. godine, dok u ostalom delu navedena prvostepena presuda ostaje neizmenjena.
Presudom Višeg suda u Čačku Kž1 126/24 od 27.11.2024. godine, delimičnim usvajanjem žalbe OJT u Čačku, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Čačku K 343/23 od 19.07.2024. godine, samo u delu odluke o troškovima krivičnog postupka, dok je delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Ćalovića, ukinuto rešenje o ispravci presude K 343/23 od 02.09.2024. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, a u preostalom delu žalbe OJT u Čačku i branioca okrivljenog, odbijene su kao nesnovane, a presuda Osnovnog suda u Čačku K 343/23 od 19.07.2024. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Ivan Ćalović, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 485. stav 4. ZKP u vezi člana 439. tačka 1) ZKP, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, člana 438. stav 1. tačka 5) ZKP i člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje pred izmenjenim većem ili preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe ili odbije optužbu protiv okrivljenog usled relativne zastarelosti krivičnog gonjenja, te da odluči da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava, kao i da branioca obavesti o sednici veća ukoliko bi to bilo od značaja za donošenje odluke, u smislu člana 488. stav 2. ZKP.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet te je nakon ocene navoda zahteva, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva za zaštitu zakonitosti ističe da su nižestepeni sudovi pobijanim presudama učinili bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, jer je nastupila realativna zastarelost krivičnog gonjenja i da je sud trebalo da rešenjem obustavi postupak ili donese odbijajuću presudu. S obzirom da je okrivljenom optužnim aktom stavljeno na teret da je krivično delo izvršio u periodu od 01.07.2020. godine do 31.08.2020. godine, a da je tužilac prvu radnju u svrhu krivičnog gonjenja preduzeo dana 27.10.2023. godine, kada je i podnet optužni predlog od strane OJT u Čačku, to je, po navodima odbrane, u konkretnom slučaju dana 01.07.2023. godine zastarelo krivično gonjenje protiv okrivljenog. Navodi suda da je prva procesna radnja preduzeta prema okrivljenom njegovim ispitivanjem u PU Čačak dana 13.04.2023. godine, po oceni branioca su nezakoniti, jer je okrivljenom krivičnom prijavom stavljeno na teret krivično delo nedozvoljene polne radnje iz čl. 182. stav 2. KZ, dok mu je optužnim aktom stavljeno na teret polno uznemiravanje iz člana 182a stav 2. u vezi stava 1. KZ. Iz svega iznetog, branilac zaključuje da je krivični postupak formalno započet tek 27.10.2023. godine, nakon nastupanja relativne zastarelosti, pa je vođenjem krivičnog postupka, učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.
Krivično delo polno uznemiravanje iz člana 182a stav 1. Krivičnog zakonika čini onaj ko polno uznemirava drugo lice, dok je stavom 2. propisano ovo delo ukoliko je učinjeno prema maloletnom licu i za navedeno krivično delo zakon propisuje kaznu zatvora od tri meseca do tri godine.
Odredbom člana 103. stav 1. tačka 5) Krivičnog zakonika je propisano da se krivično gonjenje ne može preduzeti kada protekne tri godine od izvršenja krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko jedne godine.
Odredbom člana 104. Krivičnog zakonika je propisano: stavom 1. da zastarelost krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično delo izvršeno; stavom 3. propisano je da se zastarelost prekida svakom procesnom radnjom koja se preduzima radi otkrivanja krivičnog dela ili radi otkrivanja i gonjenja učinioca zbog učinjenog krivičnog dela; stavom 4. je propisano da se zastarelost prekida i kad učinilac u vreme dok teče rok zastarelosti učini isto tako teško ili teže krivično delo; dok je stavom 5. propisano da svakim prekidom zastarelost počinje ponovo da teče.
Iz spisa predmeta proizlazi da je krivično delo za koje se protiv okrivljenog AA vodio krivični postupak okrivljeni učinio u periodu od 01.07.2020. godine do 31.08.2020. godine, da je okrivljeni ispitan u policiji PU Čačak dana 13.04.2023. godine, zbog osnova sumnje da je učinio krivično delo nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 2. KZ, kao i da je OJT u Čačku Kto 285/23 od 27.10.2023. godine podnelo optužni predlog protiv okrivljenog zbog krivičnog dela polno uznemiravanje iz člana 182a stav 2. u vezi stava 1. KZ.
Polazeći od navedenog, po nalaženju Vrhovnog suda, tok zastarevanja krivičnog gonjenja u konkretnom slučaju, prekinut je procesnom radnjom koja je preduzeta u cilju gonjenja učinioca – ispitivanjem okrivljenog u policijskoj upravi Čačak – dana 13.04.2023. godine.
Prema tome, od momenta izvršenja krivičnog dela koje je okrivljenom stavljeno na teret (prva radnja preduzeta dana 01.07.2020. godine), zastarelost krivičnog gonjenja je prekinuta preduzimanjem procesne radnje – ispitivanja okrivljenog u Policijskoj upravi Čačak dana 13.04.2023. godine, pa nije protekao zakonom propisan rok iz člana 103.stav 1. tačka 5) Krivičnog zakonika, a to je vreme od tri godine, shodno citiranim odredbama člana 104. stav 3. 4. i 5. Krivičnog zakonika.
Izmena pravne kvalifikacije krivičnog dela sa nedozvoljenih polnih radnji iz člana 182. stav 2. KZ, iz krivične prijave, na polno uznemiravanje iz člana 182a stav 2. u vezi stava 1. KZ, optužnim predlogom javnog tužioca, nije od uticaja na tok i prekid zastarelosti krivičnog gonjenja. Ovo pogotovo kada se ima u vidu da je javni tužilac ovlašćen da vrši izmenu optužnog akta, pa i pravne kvalifikacije dela, kao i da shodno članu 409. stav 1. ZKP, (kojim je propisano da tužilac može u toku glavnog pretresa, ako oceni da izvedeni dokazi ukazuju da je činjenično stanje drugačije od onog iznetog u optužnici, izmeniti optužnicu ili predložiti da se glavni pretres prekine radi pripremanja nove optužnice), ima ovlašćenje da izvrši izmenu činjeničnog opisa dela u optužnom aktu, shodno oceni izvedenih dokaza na glavnom pretresu, što znači da se krivični postupak ima posmatrati kao jedna celina u pogledu preduzetih procesnih radnji i dinamike preduzimanja istih u zakonskim rokovima.
U konkretnom slučaju nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, s obzirom da po oceni Vrhovnog suda, ni u jednoj fazi postupka nije dolazilo do prekoračenja rokova iz člana 103. i člana 104. Krivičnog zakonika.
Pored toga, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe i bitnu povredu odredba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, navodima da se pobijane pravnosnažne presude isključivo zasnivaju na dokazu na kome se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnivati. Kao takav dokaz branilac označava zapisnik o ispitivanju svedoka pred OJT u Čačku Kt 447/23 od 24.10.2023. godine i od 05.12.2023. godine, odnosno iskaze maloletne oštećene BB date na tim zapisnicima u tužilaštvu, u koje iskaze je sud na glavnom pretresu dana 19.07.2024. godine, shodno članu 406. stav 3. tačka 1) ZKP izvršio uvid, a bez kog nezakonitog dokaza, po stavu branioca, ne bi bila doneta osuđujuća presuda. Prema stavu branioca, navedeni zapisnici, od strane suda, nisu mogli biti pročitani na glavnom pretresu i oštećena je morala biti neposredno ispitana na glavnom pretresu u prisustvu okrivljenog i njegovog branioca, odnosno morala se izjasniti da li ostaje pri ranije datom iskazu ili ne i to o odlučnim činjenicama i pri kom od ova dva iskaza ostaje.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.
Iz spisa predmeta proizlazi da je u predistražnom postupku u predmetu Osnovnog javnog tužilaštva u Čačku, ispitana kao svedok – maloletna oštećena BB: dana 24.10.2023. godine, u prisustvu zakonskog zastupnika – majke VV, javnog tužioca Vladimira Brkovića, branioca okrivljenog adv. Nikole Kovačevića, kao i zapisničara, kao i nakon podizanja optužnog akta dana 05.12.2023. godine, u prisustvu zakonskog zastupnika – majke VV, psihologa Dijane Vasić, zaposlene u Centru za socijalni rad Čačak, javnog tužioca Vladimira Brkovića, branioca okrivljenog adv. Branka Jevtovića, kao i punomoćnika oštećene - advokata Anke Vilotijević i zapisničara, oba puta uz upozorenja iz člana 93.stav 1.ZKP, 94. stav 1. ZKP, 95. stav 1. i 2. ZKP, kao i 96. ZKP.
U daljem toku postupka, u dopunskom veštačenju dana 08.06.2024. godine, veštaci dr Miloš Đurović, specijalista neuropsihijatar i Ljubica Rašić, spec.medicinske psihologije su se izjasnili, a imajući u vidu da je malol.oštećena u adolescentnom dobu, da je pokazivala osećaj stida, straha i nelagodnosti prilikom davanja osnovnog nalaza i mišljenja u vezi sa navedenim kritičnim događajem, kao i da je već ispitana u dosadašnjem toku postupka, pa bi po nalaženju veštaka ponovno ispitivanje maloletne oštećene BB, predstavljalo ponovnu retraumatizaciju i dodatni stres.
Imajući navedeno u vidu, predsednik veća na glavnom pretresu dana 19.07.2024. godine, nakon datog dopunskog nalaza i mišljenja, donosi rešenje da se iskaz maloletne oštećene pročita, uz saglasnost branilaca okrivljenog adv. Ivana Ćalovića i adv. Nikole Kovačevića, a sve u interesu maloletne oštećene.
Položaj maloletnih oštećenih u krivičnom postupku je propisan odredbama Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica („Sl.glasnik RS“ br.85/2005) i to u odredbama člana 150. – 157, koji, kada je reč o krivičnom postupku predstavlja lex specialis, čija se pravila primarno primenjuju, u cilju sprečavanja sekundarne viktimizacije žrtava krivičnih dela, a kada nešto ovim odredbama nije uređeno, primenjuju se pravila sadržana u Zakoniku o krivičnom postupku, koji, iako sadrži određene specifične odredbe o posebnoj zaštiti svedoka i oštećenih u krivičnom postupku, ne sadrži posebne odredbe koje se odnose na odgovarajuće modifikovanje opštih krivičnoprocesnih pravila, onda kada je u krivičnom postupku oštećeni maloletno lice.
Odredbom člana 152. stav 1. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica propisano je da će se kad vode postupak za krivična dela učinjena na štetu maloletnih lica, javni tužilac, istražni sudija i sudije u veću odnositi prema oštećenom vodeći računa o njegovom uzrastu, svojstvima ličnosti, obrazovanju i prilikama u kojima živi, posebno nastojeći da se izbegnu moguće štetne posledice postupka po njegovu ličnost i razvoj, kao i da će se saslušanje maloletnih lica obaviti uz pomoć psihologa, pedagoga ili drugog stručnog lica. U stavu 2. istog člana propisano je, između ostalog, da se, ako se kao svedok saslušava maloletno lice koje je oštećeno krivičnim delom navedenim u članu 150. ovog zakona, saslušanje može sprovesti najviše dva puta, a izuzetno i više puta ako je to neophodno radi ostvarenja svrhe krivičnog postupka, dok je u stavu 4. propisano, pored ostalog, da se maloletna lica, kao svedoci-oštećeni, mogu saslušati i u svom stanu ili drugoj prostoriji, odnosno ovlašćenoj ustanovi-organizaciji, stručno osposobljenoj za ispitivanje maloletnih lica. Istim članom, u stavu 5. propisano je da će se kada je maloletno lice saslušavano u slučajevima iz stava 2, 3. i 4. ovog člana, na glavnom pretresu uvek pročitati zapisnik o njegovom iskazu, odnosno pustiti snimak saslušanja.
Vrhovni sud nalazi da je ispitivanje maloletne oštećene BB obavljeno u svemu u skladu sa članom 152. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, što se odnosi na oba iskaza data pred javnim tužiocem, kada je njenom ispitivanju prisustvovao i psiholog, u smislu stava 152. stav 1. ovog zakona, odnosno predstavnik nadležnog Centra za socijalni rad, kao i da je u smislu odredbe člana 152. stav 5. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, sud na glavnom pretresu pročitao zapisnik o iskazu malol.oštećene, čime je u potpunosti poštovano pravo maloletne oštećene na zaštitu najboljeg interesa deteta propisno Konvencijom UN o pravima deteta i načelima Ustava RS i Zakona o o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica.
S obzirom na navedeno, Vrhovni sud nalazi, da pobijanim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, na koju se neosnovano ukazuje zahtevom branioca okrivljenog AA.
Pored toga, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog ističe povredu odredbe člana 439. tačka 1) ZKP, ali navedenu povredu ne obrazlaže, pa se Vrhovni sud u razmatranje ove povrede nije upuštao, jer zahtev za zaštitu zakonitosti u tom delu nema propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP.
Ostalim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog ističe povrede zakona iz člana 451. stav 1. ZKP, člana 460. stav 1. ZKP, odnosno ocenu žalbenih razloga i ispitivanje žalbe od strane drugostepenog suda, kao i odredbe člana 430. stav 1. tačka 3) ZKP, člana 419. stav 2. ZKP, člana 428. stav 8. ZKP, člana 368. stav 1. tačka 11. ZKP, člana 361. stav 7. ZKP, člana 352. stav 2. ZKP, kao i člana 16. stav 5. ZKP, navodeći opširno da je sud u obavezi da oceni sve dokaze nepristrasno, kao i u korist okrivljenog, a da je sud doneo odluku na osnovu indicija i posrednih dokaza, da je odbio da ispita svedoke predložene od strane odbrane, na koji način ističe i povredu odredbe člana 440. ZKP.
Pored toga branilac ističe i povrede odredbe člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, kao i člana 438. stav 1. tačka 5) ZKP.
Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 451. stav 1. ZKP, člana 460. stav 1. ZKP, člana 430. stav 1. tačka 3) ZKP, člana 419. stav 2. ZKP, člana 428. stav 8. ZKP, člana 368. stav 1. tačka 11. ZKP, člana 361. stav 7. ZKP, člana 352. stav 2. ZKP, kao i člana 16. stav 5. ZKP, člana 440. ZKP, kao ni člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i člana 438. stav 1. tačka 5) ZKP, koji branilac okrivljenog, takođe ističe u podnetom zahtevu, to se Vrhovni sud u ocenu navoda zahteva u ovom delu nije upuštao.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
