Kzz 326/2024 nezakonit dokaz; odluka o troškovima

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 326/2024
26.03.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Dubravke Damjanović, Bojane Paunović i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Mihajla Savića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu 3K. br. 607/22 od 11.09.2023. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž1. br. 268/23 od 11.12.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 26.03.2024. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB,, advokata Mihajla Savića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu 3K. br. 607/22 od 11.09.2023. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž1. br. 268/23 od 11.12.2023. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i člana 441. stav 4. ZKP, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih odbacuje, kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu 3K. br. 607/22 od 11.09.2023. godine, u stavu I izreke presude oglašeni su krivim: okrivljeni AA zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 meseci u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 16.09.2022. godine do 10.11.2022. godine i izrečena mu je mera bezbednosti obavezno lečenje narkomana koje će se izvršiti u zavodu za izvršenje kazne i trajaće dok postoji potreba za lečenjem i koje može trajati duže od vremena izrečene kazne, ali ne duže od 3 godine, a vreme provedeno u ustanovi za lečenje uračunava se u kaznu zatvora, kao i mera bezbednosti oduzimanje predmeta bliže navedenih u izreci prvostepene presude; okrivljeni BB zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. Krivičnog zakonika za koje mu je izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 meseca i istovremeno određeno da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u vreme proveravanja od 1 godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično deli i istom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta bliže navedenih u izreci prvostepene presude. Okrivljeni AA obavezan je da plati sudu na ime paušala iznos od 7.000,00 dinara i Višem javnom tužilaštvu u Leskovcu iznos od 218.695,17 dinara, na ime troškova krivičnog postupka a okrivljeni BB na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. U stavu II izreke prvostepene presude odbijena je optužba prema okrivljenom AA da je izvršio krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. Krivičnog zakonika.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Kž1. br. 268/23 od 11.12.2023. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Leskovcu i branioca okrivljenog AA i okrivljenog BB i presuda Osnovnog suda u Leskovcu 3K. br. 607/22 od 11.09.2023. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenih, advokat Mihajlo Savić, zbog povrede zakona iz člana 439. stav 1. tačka 3) i člana 438. stav 2. tačka 1). Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud podneti zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji i prvostepenu presudu ukine u odnosu na okrivljenog AA u delu odluke o meri bezbednosti obavezno lečenje narkomana i u delu odluke o troškovima krivičnog posupka pred Višim javnim tužilaštvom u Leskovcu i pred prvostepenim sudom, kao i u odnosu na okrivljenog BB i spise predmeta vrati Osnovnom sudu u Leskovcu radi ponovnog odlučivanja ili da u napred navedenim delovima prvostepenu presudu delimično preinači tako da okrivljenog AA osudi na kaznu zatvora u trajanju od 6 meseci koju da izdrži u kućnim uslovima i meru bezbednosti obavezno lečenje narkomana na slobodi, a u delu presude koji se odnosi na okrivljenog BB donese oslobađajuću presudu ili da odbije optužbu Osnovnog javnog tužioca u Leskovcu, kao i da shodno članu 488. stav 3. ZKP izvršenje pravnosnažne presude odloži do donošenja odluke po zahtevu za zaštitu zakonitosti.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Vrhovnom javnom tužiocu, u smislu člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), pa je na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Mihajla Savića, je neosnovan u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 441. stav 4. ZKP, dok je u poreostalom delu nedozvoljen.

Branilac okrivljenih u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP na taj način što je okrivljeni AA obavezan da snosi troškove postupka pred Višim javnim tužiocem iako je postupak obustavljen zbog krivičnog dela iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika (KZ) a nisu mu ni dosuđeni troškovi zastupanja od strane branioca za delo za koje je optužba odbijena.

Ovi navodi branioca izneti u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti su od strane Vrhovnog suda ocenjeni kao neosnovani i isti su bili predmet ocene i drugostepenog suda o čemu je drugostepeni sud dao dovoljne i jasne razloge na strani 5 pasus 2 obrazloženja drugostepene presude, na koje ovaj sud upućuje u smislu člana 491. stav 2. ZKP.

Dalje, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac navodi da je pobijanim presudama učinjena i povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, jer se pravnosnažne presude zasnivaju na nezakonitom dokazu, pri čemu kao nezakonit dokaz označava iskaz okrivljenog BB koji je dao u svojstvu svedoka na glavnom pretresu 11.04.2023. godine, a koji navodi su bili predmet ocene drugostepenog suda po izjavljenoj žalbi branioca okrivljenih o čemu je drugostepeni sud dao dovoljne i jasne razloge na strani 3. pasus 3. obrazloženja drugostepene presude koje ovaj sud prihvata i na iste upućuje u smislu člana 491. stav 2. ZKP.

Branilac u podnetom zahtevu dalje navodi da je prvostepeni sud spojio krivični postupak K. br. 607/22 sa postupkom po optuženju okrivljenog BB KTO. br. 426/2022, KTO. br. 1018/2022 iako nisu bili ispunjeni uslovi za spajanje navedenih postupaka te postupio protivno odredbama člana 30. ZKP. Takođe, branilac navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, koja predstavlja zakonom propisan razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, ali prilikom obrazlaganja istaknute povrede navodi da sud prilikom odmeravanja kazne okrivljenom AA nije na pravilan način cenio sve okolnosti, a posebno činjenicu da je u postupku pred Osnovnim javnim tužiocem u Leskovcu priznao izvršenje krivičnog dela, a nije utvrdio činjenicu da li je okrivljeni AA još uvek zavistan od marihuane, s obzirom da je od veštačenja proteklo skoro godinu dana, na koji način branilac suštinki ukazuje da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 1. ZKP.

Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz člana 30. ZKP i člana 441. stav 1. ZKP, to je Vrhovni sud u ovim delovima podneti zahtev ocenio kao nedozvoljen.

Iz svega napred navedenog, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić