
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 33/2026
28.01.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Miroljuba Tomića, Slobodana Velisavljevića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dragana Popovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Brusu 1K.107/2020 od 16.01.2025. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 144/25 od 27.10.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 28.01.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dragana Popovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Brusu 1K.107/2020 od 16.01.2025. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 144/25 od 27.10.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Brusu 1K.107/2020 od 16.01.2025. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 1. KZ i izrečena mu je uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) meseci i određeno je da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme proveravanja od 1 (jedne) godine po pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo, te je okrivljeni istovremeno osuđen na novčanu kaznu u određenom iznosu od 300.000,00 (tristahiljada) dinara koju je dužan da plati u roku od 3 meseca po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja, a ukoliko to ne učini sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora računajući svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne kao jedan dan zatvora.
Istom presudom okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati ukupan iznos od 78.924,00 dinara i to Osnovnom javnom tužilaštvu u Brusu iznos od 37.935,00 dinara na ime ekonomsko-finansijskog veštačenja, a sudu iznos od 30.949,00 dinara na ime dopunskog veštačenja veštaka ekonomsko-finansijske struke i iznos od 10.000,00 dinara na ime paušala, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Višeg suda u Kruševcu Kž1 144/25 od 27.10.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA - advokata Dragana Popovića i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Brusu 1K.107/2020 od 16.01.2025. godine.
Branilac okrivljenog AA – advokat Dragan Popović podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti samo protiv prvostepene presude Osnovnog suda u Brusu 1K.107/2020 od 16.01.2025. godine, s tim što iz sadržine zahteva proizilazi da se pobijaju obe pravnosnažne presude, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud na osnovu člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP ukine presude Osnovnog suda u Brusu 1K.107/2020 od 16.01.2025. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž1 144/25 od 27.10.2025. godine i predmet vrati na ponovni postupak i suđenje Osnovnom sudu u Brusu ili Višem sudu u Kruševcu.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP predviđeno je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA je kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti formalno označio povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, navođenjem da delo za koje se okrivljeni goni nije krivično delo. Međutim, branilac okrivljenog svojim daljim navodima kojima obrazlaže postojanje po njemu ove povrede zakona, po nalaženju Vrhovnog suda, suštinski samo osporava činjenično utvrđenje suda da je okrivljeni AA kao odgovorno lice i vlasnik preduzeća iskazao lažno stanje rashoda u iznosu od 13.077.191,00 dinar i time izbegao plaćanje poreza na dobit preduzeća u ukupnom iznosu od 1.961.579,00 dinara, isticanjem da iz izvedenih dokaza proizilazi da je u konkretnom slučaju postupljeno u svemu na zakoniti način i da sporni računi, koje su u kritičnom periodu izdali preduzetnici BB i VV privrednom društvu AA, sadrže sve potrebne elemente i izdati su uz saglasnost izdavaoca navedenih računa i primaoca privrednog društva AA, te da je svim navedenim računima ispostavljenim od ovih preduzetnika plaćeno tekuće održavanje objekta okrivljenog, a nije reč o poboljšanju performansi mašina, zbog čega po mišljenju branioca ne postoji ni dobit privrednog društva AA koja je lažno iskazana, već je reč isključivo o trošku. Iznetim navodima zahteva branilac okrivljenog suštinski ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu izvedenih dokaza od strane nižestepenih sudova u pobijanim presudama, a što predstavlja povredu odredbe člana 440. ZKP.
Kako, dakle, iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u podnetom zahtevu, kao razlog pobijanja nižestepenih presuda, samo formalno označava povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom (član 439. tačka 1. ZKP), dok suštinski svojim navodima ukazuje na povredu odredbe člana 440. ZKP, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Pored toga, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu ističe i da u odluci Višeg suda u Kruševcu kao drugostepenog nema valjanog obrazloženja za neprihvatanje žalbenih navoda odbrane kojima je ukazivano drugostepenom sudu na odredbe zakona koje su pogrešno primenjene od strane prvostepenog suda u prvostepenoj presudi i to odredbe člana 42. stav 2, 4. i 5. i člana 43. stav 1. tačka 2) Zakona o porezu na dodatu vrednost i odredba člana 8. stav 1. Zakona o računovodstvu, a koji navodi branioca okrivljenog bi po nalaženju ovoga suda predstavljali povredu odredbe člana 460. stav 1. ZKP.
Imajući u vidu da povreda odredbe člana 460. stav 1. ZKP ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog i u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Iz napred iznetih razloga Vrhovni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dragana Popovića odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
