Kzz 335/2023 odbijen zzz; 438 st. 1 tač. 9 st. 2 tač. 1; 439 t. 1 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 335/2023
12.04.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Milene Rašić, Dubravke Damjanović, Gordane Kojić i Tatjane Vuković, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. u vezi člana 33. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Milana Andonovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K 702/19 od 04.10.2022. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 973/22 od 17.01.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 12.04.2023. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Milana Andonovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K 702/19 od 04.10.2022. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 973/22 od 17.01.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu K 702/19 od 04.10.2022. godine, okrivljeni AA i okrivljeni BB oglašen su krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. u vezi člana 33. KZ, pa je okrivljeni AA osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a okrivljenom BB izrečena je uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od 2 godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Istom presudom na osnovu člana 264. stav 1. u vezi člana 261. stav 2. tačka 7) ZKP, okrivljeni BB obavezan je da nadoknati troškove krivičnog postupka na ime branioca po službenoj dužnosti, advokata Danice Brkić Belić, u iznosu od 128.250,00 dinara, kao i na ime odbrane branioca po službenoj dužnosti, advokata Jovane Đogo, o čijoj visini će biti doneto posebno rešenje, dok je okrivljeni AA na osnovu člana 264. stav 1. u vezi člana 261. stav 2. tačka 9) ZKP, obavezan na plaćanje paušala sudu u iznosu od 5.000,00 dinara. 

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 973/22 od 17.01.2023. godine, odbijene su kao neonovane žalbe branilaca okrivljenih AA i BB, pa je presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K 702/19 od 04.10.2022. godine potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Milan Andonović, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 9) i stav 2. tačka 1) ZKP i povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe da je izvršio predmetno krivično delo ili da drugostepenu presudu ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.

Branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je optužnim predlogom Osnovnog javnog tužioca u Novom Sadu KT 4374/18 od 18.04.2019. godine okrivljenima stavljeno na teret otuđenje i prisvajanje auto-radio kasetofona marke „Panasonic“, dok ih je sud prvostepenom presudom oglasio krivim za otuđenje i prisvajanje CD plejera marke „Clatronic“, pa kako tužilaštvo nije dokazalo da su okrivljeni otuđili stvar koja im je bila staljena na teret, a bez izmene optužnog akta su osuđeni za prisvajanje sasvim druge stvari u odnosu na koju nisu imali priliku da se izjasne i da iznesu svoju odbranu, pobijanim presudama optužba je prekoračena i učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.

Iz optužnog predloga Osnovnog javnog tužioca u Novom Sadu KT 4374/18 od 10.04.2019. godine proizilazi da je okrivljenima AA i BB bilo stavljeno na teret da su izvršili krivično delo teška krađa iz člana 204. stav 1. u vezi člana 33. KZ u vreme, na način i na mestu bliže opisanom u optužnom aktu, tako što su protivpravno oduzeli i prisvojili auto-radio kasetofon marke „Panasonic“, vlasništvo oštećene VV.

Iz izreke presude Osnovnog suda u Novom Sadu K 702/19 od 04.10.2022. godine proizilazi da su okrivljeni AA i BB oglašeni krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. u vezi člana 33. KZ koje su izvršili u vreme, na način i na mestu kako je to opisano i u optužnom predlogu Osnovnog javnog tužioca u Novom Sadu KT 4374/18 od 10.04.2003. godine, s tim da je navedeno da su „protivpravno oduzeli i prisvojili CD plejer marke „Clatronic“ vlasništvo oštećene VV“.

U radnjama opisanim u izreci prvostepene presude, stiču se svi bitni elementi krivičnog dela za koje je okrivljeni AA oglašen krivim, a navedenom izmenom činjeničnog opisa krivičnog dela iz optužnog predloga, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, prvostepeni sud nije prekoračio optužbu, odnosno nije povredio ni subjektivni, ni objektivni identitet optužbe i presude na štetu okrivljenog. Takvim postupanjem, prvostepeni sud je samo uskladio činjenični opis krivičnog dela sa činjeničnim stanjem utvrđenim na glavnom pretresu, krećući se pri tome u okviru optužnog akta javnog tužioca, a navedena izmena nije izvršena na štetu okrivljenog AA, jer postoji istovetnost činjeničnog opisa radnje izvršenja, načina izvršenja krivičnog dela, kao i ista pravna kvalifikacija radnje za koju je okrivljeni oglašen krivim, u odnosu na onu koja je navedena u izreci optužnog akta. U konkretnoj situaciji radi se o istom događaju, a prvostepena presuda je zasnovana na činjeničnom stanju koje je utvrđeno na glavnom pretresu, pa izmenom činjeničnog opisa u pogledu predmeta prisvajanja prilikom izvršenja krivičnog dela, kako je to učinjeno u prvostepenoj presudi nije izvršeno dodavanje više kriminalnih aktivnosti, niti veće kriminalne volje okrivljenom, čime bi se otežao njegov položaj u pogledu pravne kvalifikacije dela ili krivične sankcije, zbog čega po stavu Vrhovnog kasacionog suda pobijanim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, kako se to neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA ukazuje.

Branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi, da se pobijane presude zasnivaju na nezakonitom dokazu - zapisniku o saslušanju okrivljenog AA sačinjenog pred PU Novi Sad, jer iako je u konkretnom slučaju odbrana bila obavezna, branilac po službenoj dužnosti advokat Jelena Mastilović je potpisala „već pripremljen zapisnik“ i nije efektivno bila prisutna saslušanju, koje je trajalo puna tri sata, što proizilazi iz njenog iskaza, pa je ovaj dokaz morao biti izdvojen iz spisa predmeta shodno članu 16. i članu 237. ZKP, a kako to nije učinjeno, pobijane presude donete su uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.

Naime, na istu povredu krivičnog zakona, sa istovetnim obrazloženjem odbrana okrivljenog ukazivala je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je ocenio ove žalbene navode neosnovanim i o tome na strani trećoj, stav dva i tri i strani četvrtoj, stav jedan obrazloženja svoje odluke, izneo dovoljne i jasne razloge, koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata kao pravilne, te na ove razloge, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, upućuje.

Branilac okrivljenog AA zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je i zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer se, prema navodima zahteva, u radnjama okrivljenog AA opisanim u izreci prvostepene presude ne stiču elementi izvršenja krivičnog dela u saizvršilaštvu za koje je oglašen krivim, s obzirom da samo stajanje pored vozila ne predstavlja radnju izvršenja, niti jednog krivičnog dela, tim pre što je okrivljeni AA naveo, da sa okrivljenim BB nije imao prethodni dogovor o izvršenju krivičnog dela, niti o podeli imovinske koristi ostvarene krivičnim delom, a sama izreka ne sadrži opis na koji način je okrivljeni AA i kojom radnjom izvršenja doprineo izvršenju krivičnog dela za koje je oglašen krivim kao saizvršilac.

Iz izreke prvostepene presude u odnosu na koju je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, proizilazi da su okrivljeni AA i BB u vreme i na mestu bliže opisanom u toj izreci, sposobni da shvate značaj svoga dela i da upravljaju svojim postupcima, svesni svoga dela i njegove zabranjenosti i hteli njegovo izvršenje, zajedno, u nameri da oduzimanjem tuđe pokretne stvari pribave protivpravnu imomovinsku korist, protipravno oduzeli i prisvojili CD plejer marke „Clatronic“ vlasništvo oštećene VV, na taj način što su uz pomoć podesnog predmeta obili putničko vozilo „Zastava“ tip „Jugo“ registarske oznake ..., crvene boje, vlasništvo oca oštećene, tako što je okrivljeni BB šrafcigerom delovao na bravu vozačevih vrata, istu otvorio, ušao u unutrašnjost i odatle oduzeo i prisvojio navedeni CD plejer, dok je okrivljeni AA stajao pored vozila te su na taj način oduzeli i prisvojili CD plejer, vlasništvo oštećene ukupne vrednosti 10.000,00 dinara.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz izreke prvostepene presude jasno proizilazi da su okrivljeni AA i BB postupali kao saizvršioci, bez obzira što je u konkretnom slučaju sam okrivljeni BB šrafcigerom delovao na bravu vozačevih vrata, ista otvorio, ušao u unutrašnjost i odatle oduzeo i pristvojio CD prelej, jer je okrivljeni AA, zajedno sa okrivljenim BB imao nameru da oduzme tuđe pokretne stvari i sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist i jer je stajao pored vozila dok se saokrivljeni nalazio u unutrašnjosti vozila, što znači da se sa preduzetim radnjama saglasio, iz čega proizilazi da je sve radnje saokrivljenog BB prihvatio kao svoje, pa su suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP od strane Vrhovnog kasacionog suda ocenjeni kao neosnovani.

Iz napred navedenih razloga doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić