Kzz 371/2026 2.4.1.21.2.3.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 371/2026
31.03.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Bojane Paunović i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela učestvovanje u tuči iz člana 123. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Miroslava Tresiglavića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Novom Sadu K 196/21 od 05.09.2025. godine i Kv 2063/25 od 23.10.2025. godine, u sednici veća održanoj 31.03.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Miroslava Tresiglavića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Novom Sadu K 196/21 od 05.09.2025. godine i Kv 2063/25 od 23.10.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu K 196/21 od 23.09.2024. godine, pravnosnažno dana 22.10.2024. godine, sud je obustavio krivični postupak prema okrivljenima BB, VV, GG, DD, ĐĐ, EE, ŽŽ, ZZ, II, JJ i KK, zbog krivičnog dela učestvovanje u tuči iz člana 123. KZ, usled nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja, te je na osnovu člana 265. stav 1. ZKP određeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

Rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu K 196/21 od 05.09.2025. godine delimično je usvojen zahtev okrivljenog AA, podnet putem branioca advokata Miroslava Tresiglavića, za naknadu troškova krivičnog postupka, te je istom na ime nagrade i naknade nužnih izdataka branioca dosuđen iznos od 336.375,00 dinara i naloženo računovodstvu suda da navedeni iznos po pravnosnažnosti rešenja, u roku od 60 dana uplati na tekući račun advokata naveden u izreci rešenja, dok je preko dosuđenog a do traženog iznosa od 481.500,00 dinara zahtev okrivljenog, podnet preko branioca, odbijen kao neosnovan.

Rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu Kv 2063/25 od 23.10.2025. godine, na osnovu člana 262. stav 3. ZKP, delimično je usvojena žalba branioca po punomoćju okrivljenog AA, advokata Miroslava Tresiglavića, pa je preinačeno rešenje Osnovnog suda u Novom Sadu K 196/21 od 05.09.2025. godine, tako što su braniocu okrivljenog, advokatu Miroslavu Tresiglaviću, dosuđeni troškovi krivičnog postupka na ime odbrane okrivljenog u ukupnom iznosu od 363.375,00 dinara, kao i troškovi na ime sastava žalbe na rešenje o troškovima izjavljene dana 25.09.2025. godine u iznosu od 30.000,00 dinara, ukupno 393.375,00 dinara, dok je u preostalom delu žalba odbijena kao neosnovana. Stavom drugim je naložena računovodstvu Osnovnog suda u Novom Sadu isplata dosuđenog iznosa na tekući račun advokata Miroslava Tresiglavića naveden u izreci rešenja, u roku od 60 dana po pravnosnažnosti rešenja.

Branilac okrivljenog AA, advokat Miroslav Tresiglavić podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP u vezi člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev kao osnovan, ukine pobijana rešenja i vrati predmet prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni sud je u sednici veća, održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 482 stav 1. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda ili zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovlašćeno lice može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti pod uslovima propisanim u tom zakoniku.

Odredbom člana 483. stav 1. ZKP propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Vrhovni javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom stava 3. istog člana propisano je da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti isključivo preko branioca.

Odredbom člana 71. tačka 5) ZKP propisano je da branilac ima pravo da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni. To znači da su prava branioca određena i ograničena pravima koja u postupku ima okrivljeni, iz čega sledi da je branilac ovlašćen da procesne radnje, dakle i podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti kao vanrednog pravnog leka, preduzima isključivo u korist okrivljenog.

U konkretnom slučaju, iz navoda zahteva proizlazi da je branilac okrivljenog zahtev za zaštitu zakonitosti podneo u svoje ime i u svoju korist, imajući u vidu da su drugostepenim rešenjem njemu dosuđeni troškovi krivičnog postupka, u pogledu sopstvene nagrade i troškova koje je imao kao advokat, odnosno isključivo u svoje ime i za svoj račun, na šta u smislu citiranih zakonskih odredbi nije ovlašćen, zbog čega je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti odbacio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 483. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Predsednik veća-sudija

Maša Denić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković