Kzz 404/2018 odbačaj; povrede zakona koje nisu propisane čl. 485 st. 4) ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 404/2018
29.03.2018. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića i Maje Kovačević Tomić, članova veća, sa savetnikom Marinom Pandurović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Novice Zdravkovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu 3K 241/16 od 13.07.2017. godine i Višeg suda u Vranju 3Kž 347/17 od 23.01.2018. godine, u sednici veća održanoj 29.03.2018. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Novice Zdravkovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu 3K 241/16 od 13.07.2017. godine i Višeg suda u Vranju 3Kž 347/17 od 23.01.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu 3K 241/16 od 13.07.2017. godine, stavom I izreke navedene presude, između ostalih, okrivljeni AA, na osnovu člana 423. tačka 2) ZKP oslobođen je od optužbe da je u periodu od 02.02.2009. godine do 02.03.2009. godine, izvršio krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. Krivičnog zakonika. Istom presudom, stavom II izreke, okrivljeni AA oglašen je krivim da je u periodu od 24.06.2009. godine do 31.12.2009. godine, izvršio krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. KZ, za koje mu je sud izrekao uslovnu osudu, kojom mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci i istovremeno odredio da se ista neće izvršiti ako okrivljeni u roku od 2 (dve) godine, računajući od dana pravnosnažnosti navedene presude, ne učini novo krivično delo. Okrivljeni je obavezan da na ime sudskog paušala plati iznos od 2.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka iznos od 28.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana, računajući od dana pravnosnažnosti navedene presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Vranju 3Kž 347/17 od 23.01.2018. godine, odbijene su kao neosnovane žalba Osnovnog javnog tužioca u Vranju i žalba branioca okrivljenog AA, advokata Novice Zdravkovića, a presuda Osnovnog suda u Bujanovcu 3K 241/16 od 13.07.2017. godine, je potvrđena.

Protiv navedene pravnosnažne presude Osnovnog suda u Bujanovcu 3K 241/16 od 13.07.2017. godine i to samo u odnosu na stav II izreke i presude Višeg suda u Vranju 3Kž 347/17 od 23.01.2018. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog AA, advokat Novica Zdravković, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, a zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe da je izvršio krivično delo koje mu je stavljeno na teret ili ih ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke u smislu člana 488. stav 2. ZKP, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac u zahtevu ističe da u konkretnom slučaju nije bilo iskorišćavanja službenog položaja i ovlašćenja od strane okrivljenog u pogledu korišćenja mobilnog telefona, da isti sebi nije pribavio korist time što je škola plaćala telefonske račune načinjene u službene svrhe. U prilog tome je, prema navodima zahteva i odbrana okrivljenog da je tražio privremeno uvećanje limita za korišćenje mobilnog telefona, kao i nesporna činjenica da je završni račun škole upravo obuhvatao i uvećane troškove direktora za mobilni telefon. Sve navedeno je, prema stavu branioca, isključivalo postojanje umišljaja i krivice na strani okrivljenog, zbog čega branilac smatra da su nižestepeni sudovi donošenjem pobijanih presuda učinili povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer se u radnjama okrivljenog ne stiču zakonska obeležja krivičnog dela iz člana 359. stav 1. KZ za koje je pravnosnažno oglašen krivim.

Iznetim navodima, iako branilac formalno označava povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, prema nalaženju ovog suda, isti suštinski osporava ocenu izvedenih dokaza od strane nižestepenih sudova i utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama.

Pored toga, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da bi se o iskorišćavanju službenog položaja od strane okrivljenog, moglo govoriti samo u slučaju da je isti koristio službeni telefon u privatne svrhe, ali da korišćenje službenog telefona u službene svrhe, kako je to navedeno u izreci, bude zloupotreba službenog položaja i da na taj način okrivljeni za sebe ostvaruje protivpravnu imovinsku korist prema stavu branioca je kontradiktorno i neprihvatljivo sa aspekta krivično-pravne logike.

Iznetim navodima, po nalaženju ovog suda, branilac ukazuje na nerazumljivost izreke, odnosno ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                         Predsednik veća-sudija

Marina Pandurović, s. r.                                                                                                                 Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić