Kzz 436/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 436/2016
25.04.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.Š. i dr, zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.Š., advokata V.J., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vrbasu K 3443/11 od 03.02.2016. godine i Višeg suda u Somboru Kž1 59/16 od 01.03.2016. godine, u sednici veća održanoj 25.04.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.Š., advokata V.J., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vrbasu K 3443/11 od 03.02.2016. godine i Višeg suda u Somboru Kž1 59/16 od 01.03.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu K 3443/11 od 03.02.2016. godine okrivljeni D.Š. je oglašen krivim da je izvršio krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno je određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u periodu od jedne godine ne počini novo krivično delo, dok je okrivljeni Š.P. oglašen krivim da je izvršio krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jednog meseca i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u periodu od jedne godine ne počini novo krivično delo. Okrivljeni su obavezani da sudu solidarno na ime troškova krivičnog postupka isplate iznos od 37.214,60 dinara u roku od dva meseca od pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.

Presudom Višeg suda u Somboru Kž1 59/16 od 01.03.2016. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog D.Š. i branioca okrivljenog D.Š., a presuda Osnovnog suda u Vrbasu K 3443/11 od 03.02.2016. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog D.Š., advokat V.J., u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijanu drugostepenu presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog D.Š. u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je drugostepeni sud donošenjem pobijane presude povredio član 455. stav 3. ZKP, jer o svim žalbama protiv iste presude nije odlučio jednom odlukom, a imajući u vidu da je odlučio samo o žalbi okrivljenog D.Š. i njegovog branioca, dok žalbe okrivljenog Š.P. i njegovog branioca nije razmatrao.

Branilac ističe da je prvostepeni sud spise predmeta dostavio drugostepenom sudu radi odlučivanja o žalbi D.Š., dok još uvek nije istakao rok za žalbu njegovom braniocu, te da je prvostepeni sud bio u obavezi da primerak žalbe dostavi protivnoj stranci koja može u roku od osam dana od dana prijema podneti odgovor na žalbu nakon čega se žalba i odgovor na žalbu sa svim spisima dostavljaju drugostepenom sudu, a kojim navodima branilac ukazuje da je prvostepeni sud učinio povredu zakona iz člana 444. ZKP.

Pored toga, branilac navodi da je drugostepeni sud održao nejavnu sednicu veća nakon što je uputio tužiocu žalbu na izjašnjenje, iz čega se može zaključiti da je drugostepeni sud odlučio o žalbama okrivljenog i njegovog branioca, a da se nadležni javni tužilac u tom trenutku nije još uvek izjasnio o žalbama, a kojim navodima branilac okrivljenog ukazuje na povredu zakona iz člana 445. stav 3. ZKP.

Branilac u zahtevu ističe i da je prvostepeni sud imao obavezu da u obrazloženju osporene presude iznese ključne argumente na kojima temelji svoju odluku, te da izloži razloge zbog kojih određene dokaze prihvata i na koji način je utvrdio odlučne činjenice, kao i da izvrši ocenu verodostojnosti protivrečnih dokaza, a kojim navodima branilac okrivljenog ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Nadalje, branilac u zahtevu ističe da je drugostepeni sud bio dužan da razmotri navode koje je okrivljeni izneo u žalbi, a kojim navodima ukazuje na povredu zakona iz člana 460. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2), 444, 445. stav 3, 455. stav 3. i 460. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Pored toga, branilac okrivljenog D.Š. u zahtevu ističe i da su najpre postupci protiv okrivljenog D.Š. i Š.P. vođeni odvojeno, pa da su kasnije spojeni, te da je u tom postupku koji je vođen protiv okrivljenog Š.P., okrivljeni D.Š. imao svojstvo oštećenog i da je kada je saslušavan u svojstvu oštećenog postavio imovinskopravni zahtev, a o kojem sudovi u pobijanim presudama nisu odlučili.

Kako je D.Š. u odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtev imao svojstvo oštećenog u predmetnom postupku, to po oceni ovog suda, u tom delu isti nije ovlašćen u smislu odredbi člana 482. stav 1. i 483. stav 1. ZKP, za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, zbog čega je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog i u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 483. stav 1. i 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar - savetnik                                                                                               Predsednik veća - sudija

Ivana Trkulja Veselinović,s.r.                                                                           Janko Lazarević,s.r.