Kzz 44/2017 ne bis in idem; krivično delo i carinski prekršaj

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 44/2017
08.02.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radmile Dragičević-Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika u produženom trajanju u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miloša Vojinovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 20 K.478/16 od 25.05.2016. godine i Višeg suda u Nišu Kž1 443/16 od 13.09.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 08.02.2017. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miloša Vojinovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 20 K.478/16 od 25.05.2016. godine i Višeg suda u Nišu Kž1 443/16 od 13.09.2016. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu 20 K.478/16 od 25.05.2016. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ u produženom trajanju u vezi člana 61. KZ i izrečena mu je uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci koja se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 (dve) godine po pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.

Istom presudom prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti i to tako što se od okrivljenog oduzima lažna javna isprava – obrazac saobraćajne dozvole, serijski broj ..., koja će se po pravnosnažnosti presude dostaviti PU Niš radi uništenja. Okrivljeni je obavezan da plati sudu na ime paušala iznos od 7.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

Presudom Višeg suda u Nišu Kž1 443/16 od 13.09.2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA - advokata Miloša Vojinovića i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Nišu 20 K.478/16 od 25.05.2016. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Miloš Vojinović, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1), člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) ZKP, a iz obrazloženja zahteva proizilazi da se prvostepena presuda pobija i zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 61. KZ, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud saglasno članu 492. stav 1. tačka 1) ZKP ukine u celosti presudu Višeg suda u Nišu Kž1 443/16 od 13.09.2016. godine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu ističe da su nižestepeni sudovi pogrešno zaključili da se u konkretnom slučaju ne radi o pravnosnažno presuđenoj stvari i da su stoga prekršili princip ne bis in idem. Ovo sa razloga jer po stavu odbrane postoji činjenični identitet između krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ u produženom trajanju u vezi člana 61. KZ za koje je okrivljeni u ovom krivičnom postupku oglašen krivim i prekršaja iz člana 332. stav 3. u vezi člana 334. stav 1. tačka 1) Carinskog zakona za koji je protiv okrivljenog AA obustavljeno vođenje prekršajnog postupka pravnosnažnim rešenjem Carinarnice Niš 02/2 broj P- 2002/08 od 14.09.2009. godine, dakle radi se o istom životnom događaju i istim radnjama okrivljenog za koje se protiv njega već vodio i pravnosnažno okončao postupak.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani.

Naime, isti navodi o bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP bili su predmet razmatranja Višeg suda u Nišu koji je postupao po žalbi branioca okrivljenog AA izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Nišu 20 K.478/16 od 25.05.2016. godine. Viši sud u Nišu kao drugostepeni je ove navode ocenio neosnovanim i o tome na strani 4 presude Kž1 443/16 od 13.09.2016. godine izneo jasne i argumentovane razloge, koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata kao pravilne, te u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na ove razloge i upućuje.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u ostalom delu odbačen je kao nedozvoljen.

Naime, branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, s tim što obrazlažući navedenu povredu zakona branilac zapravo osporava i polemiše sa činjeničnim utvrđenjima u pravnosnažnim odlukama i ukazuje na pogrešnu ocenu dokaza od strane suda, isticanjem da iz iskaza svedoka BB i VV, kao i pravnosnažnog rešenja Carinarnice Niš 02/2 broj P-2002/08 od 14.09.2009. godine, proizilazi da okrivljeni AA nije izvršilac krivičnog dela za koje je oglašen krivim.

Pored toga, branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti navodi da je prvostepena presuda doneta uz pogrešnu primenu člana 61. Krivičnog zakonika, a što bi po nalaženju ovoga suda predstavljalo povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 61. KZ, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom. Međutim, branilac ovu povredu zakona zapravo obrazlaže time da prvostepeni sud nije dao ni jedan razlog vezano za to da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi potrebni za postojanje produženog krivičnog dela, a što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Imajući u vidu da branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti, kao razlog pobijanja pravnosnažnih presuda, samo formalno označava povrede zakona zbog kojih je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, a da suštinski ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, te na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, a što ne predstavlja zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Takođe, branilac okrivljenog kao razlog za podnošenje zahteva ističe i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, pri čemu samo formalno označava povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, s tim što u obrazloženju zahteva ne navodi koji konkretno dokaz je nezakonit i iz kojih razloga, dakle uopšte ne navodi u čemu se ova povreda zakona tačno sastoji, pa je stoga i ovaj razlog nedozvoljen.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miloša Vojinovića, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP zahtev u odnosu na ovu povredu odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP i člana 485. stav 4. ZKP zahtev odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                              Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin,s.r.                                                                                                                  Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić