
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 444/2025
03.04.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Dijane Janković, Milene Rašić, Miroljuba Tomića i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu protiv učinioca AA, zbog protivpravnog dela u zakonu predviđenog kao krivično delo izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti iz člana 317. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca učinioca AA, advokata Nemanje Đurkovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu K 5/24 od 12.09.2024.godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1226/24 od 21.01.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 03.04.2025.godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca učinioca AA, advokata Nemanje Đurkovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu K 5/24 od 12.09.2024.godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1226/24 od 21.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Beogradu K 5/24 od 12.09.2024. godine prema učiniocu AA, zbog učinjenog protivpravnog dela u zakonu predviđenog kao krivično delo izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti iz člana 317. stav 2. Krivičnog zakonika, izrečena je mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja na slobodi koja će se sprovesti u službi za psihijatriju Doma zdravlja Lazarevac, imajući u vidu mesto prebivališta okrivljenog – učinioca, pri čemu je određeno da mera može trajati dok postoji potreba za njom, ali ne duže od tri godine. Ukoliko se okrivljeni ne podvrgne lečenju na slobodi ili ga samovoljno napusti, ili pored lečenja nastupi opasnost da ponovo učini protivpravno delo predviđeno u zakonu kao krivično delo, tako da je potrebno njegovo lečenje i čuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi sud će izreći obavezno psihijatrijsko lečenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi.
Istim rešenjem, na osnovu člana 87. KZ, prema učiniocu AA izrečena je mera bezbednosti oduzimanje predmeta i to jednog skalpela dužine sečiva 10 cm. Primenom odredbe člana 264. stav 4. ZKP, učinilac AA je oslobođen dužnosti plaćanja troškova krivičnog postupka i određeno je da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1226/24 od 21.01.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branilaca učinioca AA, a prvostepeno rešenje je potvrđeno.
Branilac učinioca AA, advokat Nemanja Đurković, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) do 3) ZKP, dok iz obrazloženja zahteva proizlazi da presude pobija zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, te preinači pobijana rešenja tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, kao i da u smislu člana 488. stav 2. ZKP obavesti branioca o sednici veća.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim rešenjima protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet te je nakon ocene navoda zahteva, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP branilac učinioca AA, advokat Nemanja Đurković, u obrazloženju zahteva ističe da izreka prvostepenog rešenja ne sadrži sva obeležja krivičnog dela predviđena u KZ iz člana 317. S tim u vezi ističe da u izreci nije navedeno „među narodima ili etničkim zajednicama koje žive u Srbiji“, a koji element bića krivičnog dela predstavlja obeležje krivičnog dela i na osnovu čega se konkretizuje netrpeljivost naroda ili etničkih zajednica, pa izreka prvostepenog rešenja ne sadrži bitna obeležja bića krivičnog dela navedena u članu 317. KZ. Po navodima odbrane nije jasno navedeno da li je okrivljeni svojim radnjama – ugrožavanjem sigurnosti izazvao versku mržnju i netrpeljivost naroda ili etničkih zajednica i kojih naroda ili etničkih zajednica. Pored toga, branilac je istakao da je učinilac iste vere i nacionalnosti kao i oštećeni i da pričaju istim stranim jezikom, te da pripadnik muslimanske vere ne može izazvati mržnju i netrpeljivost prema drugom pripadniku muslimanske vere.
Izloženi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog su, po nalaženju ovog suda, neosnovani.
Krivično delo izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti iz člana 317. stav 1. Krivičnog zakonika čini onaj ko izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili versku mržnju, ili netrpeljivost među narodima ili etničkim zajednicama koje žive u Srbiji. Stavom 2. istog člana je propisana stroža kazna ukoliko je delo iz stava 1. ovog člana učinjeno prinudom, zlostavljanje, ugrožavanjem sigurnosti, izlaganjem poruzi nacionalnih, etničkih ili verskih simbola, oštećenjem tuđih stvari, skrnavljenjem spomenika, spomen – obeležja ili grobova.
Po oceni ovoga suda, u činjeničnom opisu radnje izvršenja učinioca AA datom u izreci prvostepenog rešenja, navedene su sve činjenice i okolnosti koje čine zakonska obeležja protivpravnog dela u zakonu predviđenog kao krivično delo izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti iz člana 317. stav 1. Krivičnog zakonika, zbog kojeg je učiniocu izrečena mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja na slobodi, imajući u vidu da se radi o neuračunljivom učiniocu. Izreka pravnosnažnog rešenja sadrži kako objektivna obeležja, u odnosu na radnju izvršenja (...ugrožavanjem sigurnosti izazvao versku mržnju i netrpeljivost na taj način što je ušao u dvorište verskog objekta Bajrakli Džamije za vreme vršenja molitve „jacija“ – peto klanjanje i obratio se prisutnim vernicima rečima: „Ova džamija je lažna, treba da nestanete, je.em vam majku muslimansku, ja sam Mosad majka mi je jevrejka, treba vas ubiti“ te je skalpelom koji je držao u ruci zamahivao u pravcu svedoka oštećenog BB, kod koga je izazvao strah), tako i subjektivna obeležja predmetnog krivičnog dela, koja se odnose na stanje neuračunljivosti (usled bolesti nespecifikovane neorganske psihoze) i umišljaj okrivljenog, usmeren na izvršenje krivičnog dela u pitanju.
Po nalaženju Vrhovnog suda, sama sadržina izgovorenih reči kao i postupci, zamahivanje skalpelom koji je držao u ruci u pravcu svedoka oštećenog BB, su bili podobni da kod oštećenog izazovu strah za sopstveni život, kao i ostalih prisutnih u dvorištu verskog objekta. Pored toga, radnja ovog krivičnog dela je propisana alternativno, te u tom smislu sadržina izgovorenih reči je bila takva da je ista mogla izazvati versku mržnju i netrpeljivost, odnosno da utiče na emocije prisutnih i stvori negativno osećanje prema narodu ili veri učinioca, s obzirom da se prisutnim vernicima obratio u dvorištu verskog objekta, dakle etničkim zajednicama koje žive u Srbiji, za vreme vršenja molitve „jacija“, pri čemu nije od značaja da li je učinilac iste verske pripadnosti kao i oštećeni.
Samim tim, pobijanim pravnosnažnim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, na koju se podnetim zahtevom branioca neosnovano ukazuje.
Branilac učinioca AA, ističe u zahtevu i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) i 3) ZKP, ali ne obrazlaže u čemu se navedene povrede sastoje, pa u tom delu zahtev nema propisani sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP, pa se Vrhovni sud u ove navode zahteva nije upuštao.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti ocenio neosnovanim i, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković