
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 452/2020
17.06.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog - advokata Zorana Stojanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu 3K broj 186/18 od 15.10.2019. godine i Višeg suda u Vranju 1Kž1 broj 8/20 od 28.01.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 17. juna 2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Zorana Stojanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu 3K broj 186/18 od 15.10.2019. godine i Višeg suda u Vranju 1Kž1 broj 8/20 od 28.01.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu 3K broj 186/18 od 15.10.2019. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 61. KZ, za koje delo mu je izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od 2 godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.
Istom presudom okrivljeni je obavezan da na ime sudskog paušala plati iznos od 2.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka iznos od 34.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnasnažnoti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Višeg suda u Vranju 1Kž1 broj 8/20 od 28.01.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, a presuda Osnovnog suda u Bujanovcu 3K broj 186/18 od 15.10.2019. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Zoran Stojanović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 2. ZKP, ne navodeći konkretno o kojoj povredi zakona se radi, s tim što iz obrazloženja proizilazi da se zahtevom ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, jer delo za koje je osuđen nije krivično delo.
Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu našao:
Zahtev je neosnovan.
Branilac okrivljenog u uvodu zahteva za zaštitu zakonitosti navodi da isti podnosi zbog razloga iz člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 2. ZKP, jer je na činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj presudi pogrešno primenjen zakon. S tim u vezi, u obrazloženju zahteva branilac ističe da su prilikom donošenja odluke sudovi prenebregli činjenicu da je dana 31.10.2012. godine stupio na snagu Zakon o uslovnom otpisu kamata i mirovanju poreskog duga („Sl. glasnik RS“ broj 119/2012), koji pored ostalog reguliše pravo poreskog obveznika na mirovanje poreskog duga, a na osnovu kog je Poreska uprava - Filijala Preševo i Poreska uprava Vranje, preko svojih službenih lica, mogla uredno da izdaje predmetne potvrde kako bi poreski obveznik mogao da učestvuje u postupku javne nabavke, a istovremeno su se takva poreska uverenja mogla smatrati urednim u smislu člana 75. stav 1. tačka 4. Zakona o javnim nabavkama. Stoga, prema stavu branioca, u konkretnom slučaju predmetne potvrde nisu neistinite i okrivljeni je mogao da ih upotrebi radi učestvovanja u postupku javne nabavke, pa u njegovim radnjama nema elemenata protivpravnosti kao zakonskog elementa krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 3. u vezi stava 2. KZ, odnosno delo za koje je okrivljeni osuđen nije krivično delo.
Izloženi navodi zahteva, kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, po pitanju da li je delo za koje se okrivljeni goni krivično delo, po oceni ovoga suda, nisu osnovani.
Ocenjujući kao neosnovane navode žalbe branioca okrivljenog izjavljene protiv prvostepene presude, istovetne izloženim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, drugostepeni sud je u svojoj presudi, na strani 3 stav drugi, treći i četvrti i na strani 4 stav drugi i treći, izneo jasne i dovoljne razloge zbog čega nalazi da je okrivljeni kao direktor PGPP „BB“ DOO iz ... u vreme izdavanja predmetnih potvrda imao dug veći od 5.000.000,00 dinara na ime neizmirenih poreskih obaveza i da stoga nije ispunjavao uslove iz člana 75. stav 1. tačka 4. Zakona o javnim nabavkama, te pravilno zaključio da u radnjama okrivljenog stoje svi bitni elementi krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 357. stav 3. u vezi stava 2. u vezi člana 61. KZ, jer je bio svestan da nabavlja ispravu koja je neistinita, kako bi je dalje upotrebio u pravnom saobraćaju. Ove razloge u svemu prihvata i Vrhovni kasacioni sud kao pravilne, te na ove razloge i upućuje, saglasno odredbi člana 491. stav 2. ZKP.
Nalazeći, iz iznetih razloga, da prvostepenom i drugostepenom presudom nije učinjena povreda zakona na koju se ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneo odluku kao u izreci presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Nevenka Važić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić